U vrtić se ne ide da bi se pokazali nova garderoba i skupa igračka

Visits: 4177 Today: 1

Home/Aktuelno/U vrtić se ne ide da bi se pokazali nova garderoba i skupa igračka
U vrtić se ne ide da bi se pokazali nova garderoba i skupa igračka
hanumabaadmin prije 2 dana Aktuelno, Breaking news, Porodične teme Ostavi komentar 162 Pregledi

Kada dijete ide u vrtić i ako je elegantno pri tome obučeno, kao da je krenulo u pozorište, mislite li da je prirodno da mu šaljete poruke tipa, pazi da se ne isprljaš, budi pažljiv dok jedeš, to su ti nove stvari.

Vrtić, kao druga kuća, drugi dom, sigurnost. Je li vam to, ako ne prva, onda jedna od asocijacija na boravak u istom? Jer, ako nije, čak ni u najavi, razmislite da li uopšte želite da vaše dijete bude dio kolektiva?

Musavi, prljavi, umazani, ljepljivi, a zadovoljni dječji osmjesi i pune duše sreće, radoznale oči, otkrivalice. To bi trebalo da je esencijalno osjećanje i prva potreba djeteta pri pomisli na vrtić. Da zna da je u vrtiću dobro došlo, da će ga tamo dočekati sa osmijehom i zagrljajem i dati mu na važnosti.

Da zna da će moći da istražuje, saznaje, druži se, iznad svega. Ako svega toga, dragi roditelji, nema u vašem srcu, zaobiđite vrtić, a ako vam je vrtić, što često čujem, nužno zlo, pokušajte u sebi da pronađete mjesta za pomenute osjećaje i doživljaje.

Kada dijete ide u vrtić i ako je elegantno pri tome obučeno, kao da je krenulo u pozorište, mislite li da je prirodno da mu šaljete poruke tipa, pazi da se ne isprljaš, budi pažljiv dok jedeš, to su ti nove stvari. Ili je možda prirodnije, provedi prijatan dan sa drugarima, volim te, dolazim čim završim s poslom i onda snažan zagrljaj.

Ima mnogo djece lijepo obučene, koja ne znaju da se igraju, zagledaju svoju garderobu i kao svetinju čuvaju igračku od par hiljada dinara, jer je imperativ da je vrate kući čitavu.

Ko uživa u toj garderobi i igračkama, dijete ili roditelj?

Ima djece koja toliko kasno ležu, a onda mimo pravila kasno dolaze u vrtić, pa, po prirodi stvari ne mogu da spavaju kada ostala djeca to čine, ili bar ne remete drugu djecu. Mislite li da je tom i takvom roditelju bitna grupa i pravila iste? Samo taj roditelj ima dijete-boga i samo su njegove potrebe važne.

O, kako se brzo preokrenu te stvari upravo protiv tog roditelja, jer ako dijete kao malo nije naučilo za granicu i poštovanja pravila, kao starije će izazivati određene nepoželjne situacije u školi, napolju i naravno u kući. Na žalost, roditelj o tome ne razmišlja, a onda, po nepisanom pravilu, okrivljuje sve druge, sistem, društvo, školstvo, lakše mu je tako nego da se suoči sa sobom i nadljudskim naporima, ako treba, krene da ispravlja grešku.

Svaka je popravka bolja, onda zanemarivnja problema ili prebacivanja krivice.

Dalje, šta znače pitanja upućena djetetu, bilo pred prisustvom vaspitača, bilo nasamo, pri prvom susretu, nakon boravka u vrtiću, kao što su, je li te neko dirao, kaži mami, opet si se isprljao, ljubavi, pa šta ti je, ko te je naljutio?

A dete veselo, na primjer. Je li bolje to ili opet snažan zagrljaj, uz komentar, jedva sam čekao da te vidim, kakav je bio tvoj dan u vrtiću, šta ti se danas najviše dopalo? Veoma često roditelj samo pita, je li jeo, spavao, ne i da li se smijao, koja mu je igra prijala, o, nešto ste danas bojili, je li to moj umjetnik zato danas tako slatko umrljan?

A tek padanje u nesvijest, jer to mali bog nikada ne radi, ako njega ili nju neko udari, ogrebe, padne ili najgore ugrize. Pa i vaše dijete umije da čini, ako ne iste, onda slične nestašluke, jer je dijete, a nestašluci idu uz taj pojam, neraskidivo su vezani, ako djetetu dozvolite da bude dijete.

Svi roditelji dobro znaju da su grupe, u kojima njihova djeca borave – brojne, tridesetoro i više djece. Dobijaju i jasna uputstva šta je prikladna odeća za vrtić, komad nečega koji dijete neće sputavati, već će u njemu moći da se valja, ako ima prilike za to, puzi, sjedi na podu i naravno lako obuče i svuče.

Zna se i da je poželjno ne nositi skupocjene igračke, ako vam je već do njih mnogo stalo, jer djeca u igri mogu i da pokvare iste.

Igraju se, a i dijele, zašto bi inače donijeli igračku, ako će je sve vrijeme grčevito stezati?

Dijete je dio grupe, a u grupi se i drugoj djeci dozvoljava da vide ili dodirnu igračku, a uloga vaspitača, gdje je mnogo djece, jeste da vodi računa o djeci, da brine o njima, uči ih prvim elementarnim stvarima i mnogo se igra sa njima. Suvišno je i spominjati da nema ni vremena, ni prostora za nadgledanje dječjih igračaka, šnala, gumica. Koga vi želite da vaspitač, a pod tim mislim isključivo na onog vaspitača koji voli svoj posao i nadasve djecu sa kojom radi, podučava i čuva u vašem odsustvu, dijete ili predmete?

Volite i uvažavajte svoje dijete i njegove prirodne potrebe, to je vaše pravo i obaveza. Probajte da volite i mjesto gdje ono provodi dosta vremena, dok vi zarađujete za život.

Izbjegavajte ulogu lovca na greške, jer tako i sami gajite budućeg lovca. Radujte se, smijte se sa djetetom, igrajte se što više možete, umjesto da ste za kompjuterom ili pred tv ekranom. Nikada neviniju i jasniju sliku o svom djetetu nećete imati, uživajte u plodu vaše ljubavi.

Onda znate da radite dobru stvar, gajite sretno i zadovoljno dijete, koje će umjeti da voli i cijeni sebe i svijet koji ga okružuje. I uvijek, uvijek, poštujte pravila, postavljajte jasne granice, na taj način učite svoje dijete da, kada odraste, umije i samo da prepozna i razlikuje dobro od hrđavog. (Detinjarije.com)