Teško onima čija su djela ”kratka” i neznatna, a jezici dugi i otrovni

Visits: 388 Today: 2

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Neprestano će u mom ummetu biti skupina koja će biti na istini i koja će pobjeđivati svoje neprijatelje. Neće im naškoditi oni koji ih napuste (iznevjere), osim što će biti izloženi drugim vrstama iskušenja, sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni postojani na istini.” Upitali su: ”A gdje će biti ta skupina, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: ”U Bejtul-Makdisu i njegovoj okolini.” (Ahmed i Taberani)

Čitajući ovaj hadis osjetio sam gorčinu napuštenosti i ostavljanja na cjedilu, poput čovjeka koji osjeća da je odsječen od svoga stabla. Ono što je čudno jeste da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da im neće nauditi oni koji se bore protiv njih, jer se od neprijatelja i ne očekuje ništa osim štete, već je rekao da im neće nauditi oni koji ih iznevjere i ostave na cjedilu, jer razočarenje dolazi od onoga čijem se dobru nadaju.

Da budu žedni dok rijeke teku u zemlji njihove braće.

Da kola njihove hitne pomoći staju jer im je ponestalo goriva, a pripadaju ummetu koji ima najviše nafte na svijetu.

Da budu gladni i da im komšije ne donose ništa osim onoga što im neprijatelj dozvoli.

Da ih mediji krvnički čereće ne poštujući prizore njihovog junaštva, niti prizore njihovih dženaza.

Međutim, jedna Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, riječ pretvorila je svu gorčinu razočarenja u slast postojanosti i ustrajnosti: ”Neće im štetiti..”

Znam da se ovaj džihad i borba za slobodu nastavlja i da je neće zaustaviti izdaja voljene osobe, niti zločini neprijatelja, i da se sada piše historija, i da je historija neumoljiva i nema milosti ni prema kome.

Ako pojedinci ”jedu” meso mudžahida Gaze čak i sa mimbera, pa mi znamo da je šezdeset islamskih pravnika izdalo fetvu da se ubije imam Ahmed ibn Hanbel, i svi pravnici koji su izdali tu fetvu otišli su na smetljište historije, a ime imama Ahmeda ibn Hanbela ostalo je besmrtno, ispisano slovima svjetlosti.

Ako pogana novinarska pera čereće snage otpora, pa list ”Berka” je, na dan kada je uhapšen slavni mudžahid i vođa libijskog otpora, Omer Muhtar, velikim i masnim slovima napisao na svojoj naslovnici: ”Vođa pobunjenika, Omer Muhtar, je uhapšen!”

Jadnici koji su to pisali otišli su na smetljište historije, a ime Omera Muhtara i dalje sija poput sjajne zvijezde.

A ako ih određene skupine i stranke napadnu, pa takav je slučaj s istinskim herojima, oni tjeraju one koji ne smiju da se bore i koji između slobode i ropstva, biraju ropstvo i poniženje, da osjete svoj nedostatak i slabost. U ostalom, oni kod kojih su djela ”kratka” i neznatna, pretežno su im jezici dugi i otrovni.

Niko nije siguran od ljudske zlobe i pokvarenosti, makar bio Allahov poslanik ili ashab. Sjetimo se da je ovaj ummet doživio dan kada su haridžije smatrale hazretu Aliju, radijallahu anhu, nevjernikom čiju krv je dozvoljeno proliti, pa su i haridžije također otišle na smetljište historije, a Alija, radijallahu anhu, u Džennet pored voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovo su dani koji će proći, bili dugi ili kratki, i istina će iz njih izaći u modricama, ali će brzo zacijeliti svoje rane i nastaviti svojim putem. A naš neizbježni susret je kod Allaha.