Pročitajte ovaj tekst, subhanallah: Dvoumi se da prihvati islam

Dvoumi se da prihvati islam
Moj put prema Islamu započeo je još kada sam bila u osnovnoj skoli. Dolazim iz katoličke obitelji. U osnovnoj školi prvi put se susrećem sa Islamom. Sestra ima muža muslimana, te je znala pričati o tome kako oni vjeruju i što je sve zapisano u Kur’anu. To me je tada jako privuklo. Tek kada sam imala nekih 22 godine u meni se opet otvorila neka znatiželja, nešto jako silno, da hoću sve istražiti o toj vjeri.
Tada sam prvi put bila u džamiji i to je bilo iskustvo koje ću pamtiti cijeloga života. Bio je petak, i preko razglasa je molio dječak, suze su mi krenule od ljepote i radosti. Upoznala sam i imana ili kako se već naziva čovek koji te uči tome (oprostite ako sam se krivo izrazila), te započela put da napravim prelazak na Islam. Moje srce i duša su bili sigurni.
Dobila sam i poruku od dragoga Boga tako sto sam sanjala samu sebe u lijesu kako me tata sahranjuje, a u ljesu sam imala maramu tirkizne boje zamotanu, kako žene muslimanke nose. Strašan je bio taj san. Ujutro sam plakala i rekla na glas: “O Bože, ako me tata sad nazove, sve cu mu ispričati – da ja prelazim na Islam”. Mobitel mi je te sekunde počeo zvoniti i stvarno tata me je zvao. Jako sam se bojala, ali kao sto sam obećala Bogu ipak sam tati na kraju razgovora rekla da ja prelazim na Islam. Za čudo nije se naljutio, a on je veliki katolik. Mislio je da je to samo neka moja farsa.
Od toga dana do danas, kada imam 29 godina, svinjsko meso ne jedem. Barem to. Kroz to razdoblje između 22-29 sam odlazila u džamiju sa namjerom da naučim sve potrebno kako bih prešla na Islam. Moje srce se predalo Islamu. Ali nisam presla. Prestala sam ići na učenje.
Ali sam nastavila istrazivati samostalno. Pročitala sam nekih 5 knjiga o Islamu, poneke molitve iz Kur’ana, citate.. pratim Vašu stranicu i to mi puno znači. Naučila sam šehadet. Izmolim ga ponekad. Vidjela sam kod Vas u jednom prilogu da tko god izgovori šehadet srcem taj je musliman i to me je baš razveselilo.. jesam li ja sad muslimanka? Znam da nije dovoljno. Znam koje su dužnosti muslimana. Kako da naučim moliti sama?
Zivim u mjestu gdje bih rekla da sam u županiji jedina koja pripada Islamu. Znam da mogu preko youtuba ali kad već klanjam onda hoću znati o čemu se radi kad se izgovaraju molitve.
Pišem Vam jer ja toliko volim Boga, toliko mu vjerujem. Toliko sam mu zahvalna. Osjetim tu ljubav, milost. A osjećam se da mu trebam dati više nego sto dajem. Osjećam da trebam postiti, da trebam klanjati i sve što Islam nalaže ali nemam snage. Nikako da učinim taj korak. I znam da me On čeka da to napravim. I gledam videa sto stavljate gdje ljudi prelaze na Islam i plačem skupa s tim ljudima od sreće i zadovoljstva.
Bojim se učiniti taj korak, pa onda da iznevjerim sebe, pa kroz sebe i Boga, pa da npr ne uspijem ispostiti ili svaki dan klanjati. Također znam da se ne bi ni pokrila. Ne zato sto ja to neću, već mjesto u kojem se nalazim, a i zbog tate nisam spremna na pokrivanje. Nosim ja maramu ali napola zamotanu. Imam osjećaj da cu jednom dobiti punu snagu i učiniti sve što me zove već sada da napravim. Moje srce i duša su izabrali ali tjelo se boji. Tijelom nisam spremna. A kad dođe taj trenutak, znam da će mi to biti jedan od najsretnijih dana u životu. Hvala Vam na vremenu koje ste posvetili čitajući ovu poruku.
Voljela bih dobiti odgovor, voljela bih čuti ,,alejkum selam i tebi draga sestro”. Koja bi sreća bila za mene da me ima tko pozdraviti tako, ali ono iz srca, iskreno. Svako dobro Vam želim.
A.D.

N-UM.com