Prepoznaje li naše tijelo razliku između prirodnog i rafiniranog šećera?
Mnogi od vas znaju da je bijeli konzumni šećer po svom hemijskom sastavu saharoza, spoj glukoze i fruktoze, te da je fruktoza voćni šećer. Naše stanice koriste glukozu kao glavni izvor energije, stoga fruktoza, bilo da potiče iz bijelog konzumnog šećera ili čokolade, mora proći kroz proces prerade u glukozu kako bi bila iskorištena za proizvodnju energije. Pa zašto je onda važno da li ćemo pojesti parče čokolade ili voćnu energetsku pločicu?
S obzirom na to da je rafinirani šećer sastavljen isključivo od glukoze i fruktoze, brzo prolazi kroz probavni trakt, uzrokujući ubrzanu apsorpciju i nagli skok glukoze u krvi. To je onaj početni osjećaj zadovoljstva koji imate kada uzmete parče čokolade. Međutim, ovaj nagli skok glukoze u krvi aktivira gušteraču, koja počinje intenzivno lučiti inzulin, hormon odgovoran za transport glukoze u stanice. Nagla lučenja inzulina mogu dovesti do hipoglikemije, odnosno sniženja razine glukoze u krvi, što pokreće ponovnu želju za slatkim. Tako ulazimo u začarani krug stalne težnje ka slatkim namirnicama, što može rezultirati dugotrajnim osjećajem umora i razdražljivosti, a prvenstveno prekomjernim unosom “praznih” kalorija, bez drugih važnih nutritivnih komponenti koje podržavaju naše zdravlje.
S druge strane, voće pored prisutnih šećera, sadrži i obilje vitamina, minerala, vlakana i antioksidanasa, koji u značajnoj mjeri poboljšavaju opće stanje organizma.
Vlakna koja sadrži voće dosta usporavaju apsorpciju fruktoze u crijevima, tako da posljedično imamo postepeno povećanje i stabilizaciju razine glukoze u krvi, bez naglih oscilacija kao kod rafiniranog šećera. Dakle, voće nije samo ukusan zalogaj – to je prirodni saveznik za održavanje stabilnosti energetskog nivoa, pružajući nam ne samo slatki užitak, već i pozitivan doprinos našem cjelokupnom dobrostanju.
Ovdje je izuzetno važno napomenuti da unatoč prednostima, unos voćnog šećera treba biti umjeren, posebno za osobe koje imaju problem s regulacijom šećera u krvi. To što unosimo šećer prirodnog porijekla nikako ne znači da ga možemo konzumirati neograničeno. Naprotiv! Izuzetno je važno voditi računa o uravnoteženoj ishrani, te unos šećera, pa čak i prirodnog porijekla, treba prilagoditi dnevnim kalorijskim potrebama.
Za akos.ba piše: Ibranović Merjema, doktor medicine i specijalista nutricionizma.
