Dva su razloga zbog kojih čovjek čini haram/zabranjena djela
Preveo i prilagodio: Semir Imamović za saff.ba
Dva su razloga zbog kojih čovjek čini haram/zabranjena djela:
Prvi, loše mišljenje o Allahu, koje se ogleda u uvjerenju da pokornošću Njemu/ostavljanjem harama, ne bi ostvario ono što je ostvario griješenjem;
Drugi, da zna da je djelo koje čini haram (zabranjeno), ali strast, u njemu, nadjača razum i strpljenje i počini grijeh.
Prvi slučaj može se okarketrisati kao manjak znanja, a drugi kao manjak pameti i zdravog rasuđivanja. (El-Fevaid, str. 63)
Putnik ka Allahu i Njegovoj „Vječnoj kući“/Darul-ahire, neće biti siguran/uspješan na svom putovanju sve dok ne bude imao dvije vrste suzdržanosti/opreznosti: prva je, suzdržanost/opreznost srca u težnjama i cilju, i suzdržanost od okretanja nekome drugom pored Njega, a druga je suzdržanost udova od grijeha i strasti i njihovo potčinjavanje Uzvišenom. (El-Fevaid, str. 74)
Pouka sedma
Tri su izvora svih pogreški/grijeha, malih i velikih:
Prvi, oholost koja je Iblisa odvela tamo gdje ga je odvela;
Drugi, pohlepa koja je Adema izvela iz Dženneta;
Treći, zavist koja je jednog Ademovog sina okrenula protiv drugog. Ko svoju dušu zaštiti od ova tri zla, sačuvao se svog zla.
Nevjerovanje je od oholosti, griješenje je od pohlepe a nepravda i nasilje su od zavisti. (El-Fevaid, str. 116)
Pročitajte još: Pazi se da ne budeš od onih koji izbjegavaju Kur’an
Preveo i prilagodio: Semir Imamović za saff.ba
Postoji više vrsta „hedžra“, izbjegavanja Kur’ana (i sve one su zabranjene):
1. Izbjegavanje njegovog slušanja, vjerovanja i pristajanja uz njega;
2. Izbjegavanje postupanja po njemu i ne zastajanje kod njegovih naredbi i zabrana;
3. Izbjegavanje njegove arbitraže i presude u temeljima i ograncima vjere;
4. Izbjegavanje razmišljanja o njemu, razumijevanja njegovih poruka i spoznaje njegovih mudrosti;
5. Izbjegavanje njegovog lijeka u liječnju svih (duhovnih)bolesti i oboljenja srca.
Sve ove vrste obuhvaćene su riječima Uzvišenog: „Poslanik je rekao: ”Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!” (El-Furkan, 30) (El-Fevaid, str. 118)
Dvije su vrste tevekkula, oslonca na Allaha, dželle šanuhu:
– Oslonac na Allaha, dželle šanuhu, u ostvarivanju ovosvjetskih potreba i otklanjanju ovosvjetskih nedaća i iskušenja;
– Oslonac na Allaha, dželle šanuhu, u postizanju/izvršavanju onoga što On voli i čime je zadovoljan, od vjerovanja, ubjeđenja, borbe na Njegovom putu i pozivanja Njemu.
Prednost druge vrste nad prvom zna samo Allah. Ako se čovjek istinski oslone na Allaha u drugoj vrsti (u onome što On voli i čime je zadovoljan), On će mu, u cijelosti, osigurati sve ono što traži prvom vrstom, a ako se istinski oslone na Njega u prvoj vrsti, također će mu dati ono što traži, ali njegova završnica neće biti kao završnica onoga koji se oslanja na Njega u onome što On voli i čime je zadovoljan. (El-Fevaid, str. 124)
