Upoznao sam jednu staricu, nanu.Bila je nepokretna…

Upoznao sam jednu staricu, nanu.
Bila je nepokretna. Noge je nisu služile nikako. Kad god bih ušao na vrata da je poselamim, ona uči zikr na tesbih. Kad je poselamiš, ona se toplo smije i srdačno odgovara. Dok se sa njom upitaš ona se desetine puta zahvali Allahu i obaspe te svojim mnogim lijepim dovama.
Kažu da je u komunizmu od kad je bila mlada čvrsto čuvala hidžab i namaz. Unučad joj ostala bez roditelja, ona ih odnjivila.
Umrla je prije nekoliko mjeseci.
Njen unuk kaže: “Ona je voljela da nahrani siromahe, a bila je nepokretna i nije mogla ni sama sebi da donese hranu. Ali se znalo desiti da joj se donese hrana, i da naiđe neki siromah, pa mu ona da onu svoju hranu i nahrani ga.”
“Ona niie mogla otići do siromaha da ih nahrani,” – kaže on – “pa joj Allah pošalje da joj dođe kod nje da ga nahrani i tako stekne nagradu za to dobro djelo.”
Na kraju on zaključuje: “Kad je čovjek iskren sa Allahom i kad želi uraditi dobro djelo, Allah ga počasti da ga može i uraditi pa makar bio i nepokretan.”
Subhanallah! Doista je tako.
Rusmir Čoković