“ŠTO NE PAZIŠ, SMOTANI STVORE?”

Pospremila kuću, sve dovela u red. Skuhala kafu, muž nespretno pruži ruku i kafa se razli po stolu.
– Što ne paziš, smotani stvore? – viknem još oznojena od spremanja.
– Oprosti.
Ustane, pobriše sve tragove i rezignirano šuti. A ja mislim: Da je ovo uradio neko ko je slučajno svratio, ko mi apsolutno ništa ne znači u životu, sve bi bilo drugačije. Nasmiješila bih se i kazala:
– Ne uzrujavajte se bez razloga, sve ok, lako je to obrisati…
Apsurdi su to.
Vrlo često vlastite stresove liječimo vičući na one koji su nam najvažniji, koje volimo jednako kao sebe, a trudimo se uvijek biti uljudni i sa osmjehom pri slučajnom susretu sa nekim beznačajnim i suvišnim, čak i onima koji na idu na živce.
A ne bi trebali. Ne bi smjeli. Ne zaslužuju to.

Nura Bazdulj Hubijar “Dragulji i drangulije”

Pročitajte još: “MOJA STOPALA SU ČISĆA OD TVOG LICA”

Jednom je jedan islamski učenjak putovao avionom u drugu državu. Kada je došlo vrijeme za namaz, otišao je u kupatilo kako bi uzeo abdest. Obzirom da su kupatila u avionima veoma mala, morao je otvoriti vrata da bi mogao podići stopalo do umivaonika. Prišla mu je hostesa i rekla da ne pere svoja stopala u umivaoniku jer su prljava. Učenjak je mirno upitao: «Koliko puta dnevno ti pereš svoje lice?» Hostesa je odgovorila: «Obično jednom ili dvaput.» Onda je učenjak odgovorio: «Ja perem svoje lice pet puta dnevno radi molitve. Prema tome, moja stopala su čisća od tvog lica.»Svrha ove priče nije da bi smo se dobro nasmijali. Ipak, podučava nas kako bi smo redovno trebali klanjati namaz. Također nam pokazuje kako da se ponašamo prema komentarima nemuslimana kada je u pitanju abdest.

Portal Svjetlo Dunjaluka