Šta nakon 8. marta?
Šta nakon 8. marta?
Jučer je u našoj prelijepoj Bosni i Hercegovini, a i širom cijeloga svijeta, obilježavan 8. mart, tzv. Dan žena. Dobro, prođe 8. mart, a šta ćemo dalje sa našim odnosima prema pripadnicama “ljepšega spola”? Da li smo se sa onom jednom crvenom ružom koju smo joj jučer poklonili odužili svojoj majci za sve što nam čini i što je činila? Da li smo se odužili svojoj supruzi za sve one napore koje ulaže tokom cijele godine čisteći kuću, spremajući hranu, odgajajući djecu, tako što smo joj kupili jednu crvenu ružu ili eventualno buket ruža?
Ja mislim da to nije dovoljno. Izvinjavam se ako sam nekoga uvrijedio. Ja bih da pažnju i respekt prema našim majkama, sestrama, suprugama, nanama, tetkama, iskazujemo svakoga dana. Da im svakoga dana bude praznik, da im svakog dana kupujemo ruže, da im svakog dana iskazujemo poštovanje. One to zaslužuju, i mnogo više. Za mene je uvreda da neko odredi jedan dan u godini da “samo” tada kupujem poklon svojoj majci ili supruzi. One kod mene zaslužuju mnogo više.
Tako je mene naučio islam.
Žena u islamu je majka. Uzvišeni Allah nije naredio pažnju i respekt jedan dan u godini, već cijeli život. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14–15)
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je neki čovjek i upitao: ‘Allahov Poslaniče, ko je najpreči od svih ljudi da prema njemu lijepo postupam?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada upita: ‘A ko onda?’ ‘Tvoja majka’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘A ko onda?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvrati: ‘Tvoja majka.’ Čovjek opet upita: ‘A ko onda?’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada odgovori: ‘Tvoj otac.’” (Buhari i Muslim)
Ja hoću da svakim danom iznova pokušam zaslužiti Džennet čineći dobročinstvo svojoj majci. Kada je jedan ashab zatražio savjet od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome da li da ide u boj, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je da li mu je majka živa. Kada je potvrdno odgovorio, Poslanik mu je kazao: “Budi kod nje, doista je Džennet pod njenim nogama.” (Nesai i Ibn Madža, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)
Žena u islamu je supruga. Muškarci svojoj supruzi svaki dan dokazuju ljubav, dobrotu, pažnju i iskazuju poštovanje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio im je: “Najbolji među vama jesu oni koji su najbolji prema svojim porodicama/suprugama.” Ovaj hadis, kao i prethodno citirani ajeti o roditeljima, dobročinstvo i pažnju ne svodi samo na jedan dan u godini, već poziva da se to čini tokom cijelog života, pa i više od toga – i nakon njihove smrti.
Ja hoću da moja djeca ne odrastaju u ambijentu gdje se majci i sestri jednom godišnje pokloni ruža, već hoću da od mene vide kako svakim danom pazim njihovu majku i nanu, i tek tada mogu očekivati od njih da sutra znaju cijeniti i poštovati svoju majku ili suprugu.
Oni koji su odredili da 8. mart bude Dan žena, nisu svjesni da na taj način diskriminiraju ženu kao što je niko nije diskriminirao u historiji čovječanstva. Oni tokom cijele godine ne znaju za svoje majke, one su negdje daleko u staračkom domu, čekaju da jednom godišnje vide svoje dijete. Supruga takvog muža tokom cijele godine ne osjeti pažnju i respekt za sav trud koji ulaže na putu podizanja porodice, pa se “sirotica” zadovoljila time da jednom u godini ima dan kada će biti poštovana i uvažavana, kada će dobiti crvenu ružu, dok u ostalim danima nije sigurna gdje je i s kime boravi njen muž.
Pozivam sve muškarce da ne dopuste sebi da dobročinstvo prema pripadnicama “ljepšeg spola” ograniče na dobročinstvo u jednom danu. One su polovina jednog društva. One su naše majke. Naše supruge. Naše sestre. Ne postoji muškarac na zemlji a da ga nije rodila majka. Pa zar da na sve dobročinstvo koje mi je ona učinila uzvratim tako da joj jednom godišnje kupim jednu crvenu ružu? Zar supruzi koja svakim danom sprema hranu za cijelu porodicu, čisti kuću, rađa djecu, a potom mnogo trpi tokom njihovog odrastanja, jednom godišnje da kupim ružu? Ja to ne mogu. Kada bih mogao, povećao bih broj dana u godini kako bih više činio dobročinstvo svojoj majci i svojoj supruzi. Neko želi da mi to uskrati i da mi to ograniči na jedan dan. Ima li veće nepravde od toga?!
Gospodaru, Tebi hvala kada si naše majke i naše supruge, i naše sestre, uzdigao na tako visok stepen! Tebi hvala kada si nas uputio da budemo od onih koji tokom cijele godine poštuju svoje majke i supruge, i natječu se u tome!
Priredio: Pezić Elvedin
(minber.ba)
