Pogubnost bijelog šećera

Visits: 8396 Today: 1

Bijeli kristalni šećer, koji je u većini naših domaćinstava nezamjenjiv kad su u pitanju slastice i zaslađivanje napitaka, uistinu spada u kategoriju namirnica koja izaziva ovisnost, samim tim i povećano unošenje, a što prilikom pokušaja redukcija i kontrole potrošnje dovodi do gotovo pravih apstinencijskih kriza. Njegova vodeća uloga u savremenim bolestima današnjice neupitna je. Postavlja se pitanje kako se ove namirnice sličnoj narkotiku, zapravo riješiti? Danas je toliko sveprisutan u prehrambenoj industriji da se ne bi mogao zamisliti gotov proizvod bez dodanog šećera. Ne znam da li ste upoznati, ali prije nekoliko stoljeća šećer je bio rijetkost, a kao zaslađivač korištena je mrkva. Da, mrkva. Možete li danas zamisliti da kolač zasladite mrkvom? Ne, naravno. Jer naši receptori o šećeru ovisni ne mogu prepoznati više slatke molekule u korijenu mrkve. A sigurno ste čuli do sad barem jednom izjavu kako ni šećer nije sladak kako je nekad znao biti.

Pao vam je šećer? Umorni ste, razdražljivi, nemotivirani i slabog raspoloženja? Niste jedini. Studije pokazuju da preko 75% ljubitelja slatkiša pokazuje ove simptome.

Šećer uzrokuje nadraženost nervnog sistema, izaziva depresiju, promjene raspoloženja i slabiju koncentraciju jer ima jako izražen rebound efekt, što bi značilo da nakon početne ugode i uzbuđenja slijedi neugoda i pad energije.

Šećer izaziva ovisnost kao svaki drugi narkotik, ali nažalost, to je narkotik koji je legalan, dostupan i vrlo jeftin.

Previše šećera u prehrani dovodi do nastanka proteoglikana u mozgu koji smanjuju nervne impulse i dovode do toga da sporije mislite i slabije pamtite.

Ukoliko se liječite od neke bolesti, a istovremeno jedete slatko jer želite svaki dan malo slatkog — liječenje pada u vodu. Nije moguće liječiti nijednu bolest ako ne izbacite šećer iz prehrane.
Određene studije ukazuju na to da skoro svaka bolest započinje u gušterači. Tu treba započeti i liječenje.
Inzulinska rezistencija i nemogućnost tijela da kontrolira šećer u krvi dovodi do poremećaja u radu svih ostalih hormona, a kao posljedica toga smanjuje se aktivnost organa.

Kako će onda smršaviti ljubitelji slatkiša? Preko 42% njih je depresivno. Redovito jedenje slatkog izaziva depresiju. I ovisnost. Što znači redovito? Svaki dan, barem nešto slatko. Depresivna osoba nema motivacije. Da se motivira, posegnut će za slatkim. Tako nastaje začarani krug.

Svakodnevno uzimanje slatkiša je nepotrebno i pretjerano, i sigurno vodi u bolest. Možda vam se ne čini da su akne na licu ili česte upale mjehura ili umor značajni simptomi, ali oni vode u ozbiljne dijagnoze uz koje ide smanjena radna sposobnost i smanjena životna motivacija.

Način na koji slatko utječe na naše tijelo mnogo je kompleksniji nego samo debljanje. Ustvari, ako jedete šećer svakodnevno, gotovo svaki dio vašeg tijela osjeća posljedice, a to su loše vijesti za vaše zdravlje, kako u kratkoročnom, tako i dugoročnom pogledu.


Kada je riječ o štetnom dejstvu bijelog šećera na naš organizam, ranije smo kazali da bijeli šećer izaziva ovisnost poput svakog drugog narkotika i da ima pogubno dejstvo na naš organizam.

Studija provedena na Sveučilištu u San Franciscu pokazala je da pijenje slatkih sokova može dovesti do starenja na staničnoj razini jednako brzo kao cigareta. Unošenje bijelog šećera u organizam na početku dovodi do povećanja šećera u krvi, a kasnije i do većeg rizika za zatajenje bubrega.

Konzumiranje šećera dovodi do osjećaja sreće i ugode zbog otpuštanja dvije hemikalije u mozgu, dopamina i serotonina. Isto se događa i u slučaju konzumacije droga, kokaina primjerice. I baš poput droge, vaše tijelo želi još nakon početne doze. Nakon toga postanete ovisni o tom osjećaju, tako da svaki put kada jedete slatko želite jesti još.

Nakon što pojedete glukozu, tijelo oslobađa inzulin, hormon iz gušterače. Zadatak inzulina je da apsorbira višak glukoze u krvi i stabilizira razinu šećera. Nakon što je inzulin odradio svoj posao, vaš šećer u krvi opet padne, što znači da je nakon početnog naleta energije uslijedio veliki pad, ostavljajući vas iscrpljene. Govorimo o terminu “sugar rush”. To je onaj osjećaj kada navalite na ručak pa pojedete sve što možete, a nakon toga ste sposobni samo ležati na kauču teško dišući. Poznato?

Ako se stalno osjećate usporeno i umorno, ili ako ste uvijek gladni ili žedni, to mogu biti znakovi koji ukazuju na prevelik unos šećera. To je fiziološki odgovor vašeg tijela. Dugoročno šećer dovodi do pretilosti, odnosno do prekomjerne tjelesne težine, koja vodi do inzulinske rezistencije i dijabetesa.

Jedna od funkcija jetre jeste i regulacija razine šećera u krvi. Vaše stanice koriste glukozu iz krvi za energiju, a vaša jetra preuzima višak i sprema ga u obliku glikogena. Kada je stanicama potrebna energija, kao između obroka, jetra će otpustiti glukozu natrag u krvotok. Ali jetra može pohraniti samo određenu količinu glukoze, a ostatak skladišti kao masno tkivo. Rizikujete s pojavom masne jetre. A, krv prezasićena šećerom oštećuje svaki organ, tkivo pa i arterije.

Pumpanje krvi pune šećera kroz krvne žile u osnovi je isto kao i pumpanje mulja kroz malu cijev. To je ono što se događa vašim žilama, a bilo koje područje koje ovisi o protoku krvi kroz mrežu kapilara može postati pogođeno, kao što su bubrezi, mozak, oči ili srce. Takvo stanje u konačnici može dovesti do hronične bolesti bubrega ili zatajenja bubrega, visokog krvnog pritiska i povećanog rizika od moždanog udara.

Prevelikim unosom šećera uništava se kolagen i dolazi do prijevremenog starenja.Rafinirani, bijeli šećer na globalnoj razini doprinosi epidemiji pretilosti i razvoju dijabetesa tipa 2.

Ukoliko imate potrebu svaki dan pojesti nešto slatko, onda je godinama vaš inzulin povišen, vjerojatno imate i inzulinsku rezistenciju, a možda je prvi simptom koji ste primijetili sindrom policističnih jajnika, akne na bradi i poremećen rad štitnjače. Liječite li policistične jajnike hormonima, nikad ih nećete izliječiti. Treba krenuti od izbacivanja šećera iz prehrane kako bi se stabilizirao šećer u krvi, kako bi se stabilizirao inzulin i kako bi prestala žudnja za hranom.

Navest ćemo 10 prirodnih zamjena za bijeli šećer i preporučiti da ih uvedete u vašu ishranu kao zamjenu za klasični rafinirani konzumni bijeli šećer: med, stevija, agavin sirup, ksilitol, javorov sirup, sirup smeđe riže, dehidrirani sok šećerne trske, crna melasa šećerne trske, organski šećer.

Pokušajte uvesti zamjenu za bijeli šećer barem u jelima koja sami pripremate jer ga je postalo nemoguće izbjeći u proizvodima na policama naših trgovina.

Pripremila Nurmina Strika, klinički nutricionist, dijetolog
www.el-asr.com