Ne branite kćerkicama ranu odluku da stave hidžab!
Odrasla sam u porodici gdje su se njegovali islamski principi.
Elhamdulillah moja majka i sestra su bile pokrivene tako da sam i ja ka tome težila. Na raspustu poslije sedmog razreda sam rekla babi da se želim pokriti. To je bilo vrijeme kada ja još uvijek nisam bila šerijatski obveznik za nošenje hidžaba, ali elhamdulillah prirodna fitra i ljubav prema vjeri prorade Allahovom dozvolom.
U namjeri da me zaštiti i olakša selidbu i promjenu osnovne škole koja se upravo tog ljeta odvijala, moj babo, Allah mu se smilovao i oprostio mu sve grijehe, mi NIJE DOZVOLIO pokrivanje tada nego je rekao da to odložimo za sljedeći ljetni raspust kada budem završila osmi razred, kad budem malo zrelija i kada počnu pripreme za odabir srednje škole.
Šteta! Ispostavilo se to kao jedna ne tako mudra odluka. Tokom osmog razreda je moja želja za hidžabom sve više slabila. Pubertet je svoje odradio. Želja da budem i ostanem omiljena u društvu je kod mene sve više umanjivala ljubav prema mahrami. Strah od prihvatanja u srednjoj školi je to također pogoršao.
I tako je došao sljedeći ljetni raspust i moja porodica je očekivala od mene taj korak, kojeg sam i sama s jedne strane željela. Svjesna sam bila u potpunosti da je to jedini ispravni put i način života, ali isto tako društvo i okruženje su učinili svoje.
Došao je august i ja sam se pokrila, ali nije to bilo sa onim prvobitnim žarom i željom kao prethodnog ljeta. Da sam se isključivo ja pitala za tu odluku vjerovatno bih je odložila a ko zna- možda se nikada ne bih ni pokrila. Ali insistiranje moje porodice da donesem ispravnu odluku je bilo veoma efikasno. Insistirajte, jer se djeca često trebaju malo “ pogurati” , često budu između vjerskog i modernog svijeta, između izazova današnjice i istine koju osjećaju u dubini sebe, ali nemaju dovoljno hrabrosti i snage suprotstaviti se vanjskim utjecajima.
Elhamdulillah pokrila sam se, krenula u uglednu gimnaziju od koje su me mnogi odvraćali plašeći me da neću izdržati pritiske društva. Kada sam krenula u gimnaziju svi ti strahovi su se ispostavili kao neutemeljeni. Uživala sam u poštovanju i ugledu mnogih profesora a i pojedinih učenika. Oni koji su bili dosljedni društva vjernice oni su bili sa mnom. Druge je Allah udaljio od mene s razlogom.
Kada bi me neko pitao šta bih preporučila danas roditeljima djevojčica rekla bih:
“Prvog trenutka kada vaša djevojčica izrazi želju da izlazi van kuće pokrivena- objeručke to prihvatite!”.
Prvi puta kada vam vaša kćerkica kaže da se želi pokriti i nositi hidžab- učinite sedždu zahvalnicu svom Gospodaru koji vas je počastio sa djetetom koje slijedi urođenu fitru i potrebu za pokrivanjem! Ni slučajno je ne sputavajte!
Izvedite je kao princezu iz kuće, odvedite je u prodavnicu i kupite joj najljepše mahrame i haljine. Usrećite je i dajte joj zbog te odluke posebno mjesto u porodici!
Ni slučajno joj ne branite to! Ni slučajno se ne stidite toga šta će vam komšije ili poznanici reći!
Ni slučajno ne rušite ono što je Gospodar svjetova usadio u njeno malo srce!
Ne nasjedajte na šejtanove spletke kojima vas plaši dana kada bi se vaša kćerkica mogla otkriti! Ne! Uljepšajte mišljenje o svom Gospodaru i uložite svoj maksimum u odgoj djeteta a Allah nikog neće vratiti praznih ruku!
Jer će možda u suprotnom doći dan kada ćete svoju djevojčicu moliti da se pokrije a ona to više neće željeti!!
Hvala Gospodaru koji me je počastio da budem majka dvije kćerke! Obje su izrazile želju za hidžabom čak prije prvog razreda osnovne škole!
Prihvatila sam tu ogromnu Allahovu blagodat raširenih ruku!
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, onako kako to dolikuje Plemenitosti Njegovog Lica i Njegovoj Uzvišenosti!
