Još se sjećam nenine sofre
Još se sjećam nenine sofre,
Slatkog mirisa suhih šljiva
Slatkoće pekmeza
Otkosa trave i lahkoće sijena
Sjećam se svog dječijeg trka
Pod nenino okrilje.
Šamije i dimija se sjećam
I kako sam uz nju mijesila pitu i kruh
I zvuk šiša i miris kahve upijala
I prvog gorkastog okusa što mi pali grlo
I okusa pečenog šećera se sjećam.
I mahsuz spravljenog jela samo za me
I mlijeka sa rižom u posebnom sahanu
Kuhanog natenane.
I poneke banke tutnute u moju ruku
Nek niko ne vidi.
Sve je u mom sjećanju
U sehari ostalo zaključano.
Ne diram nostalgiju, neka spava
A rado bih je probudila
Da otjera sve što me danas
Sapinje i muči, da prizove ljubav
Koja me hranila
I nikada nisam bila gladna
Gledajući lice
Uokvireno šamijom.
” Nenina sofra” Alma Taletović
iz zbirke #Smiraj duše
posvećeno mojim dvjema ružama, mojim nenama Timi i Derviši…molim Allaha da vam podari najveće stepene u Džennetu i da se zajedno družimo tamo, amin.
Nedostajete…
