Bošnjak iz dijaspore poslao pismo Bakiru Izetbegoviću: Koliko ste puta sve ove godine posjetili svoje ovce u Njemačkoj, Austriji, Americi ili Švedskoj?
Na adresu portala “BHDijaspora.net” stiglo je jedno pismo čitatelja iz Njemačke koji nije bio voljan otkriti svoj identitet, ali nas je zamolio da njegov rukopis objavimo. Učinićemo to kao i nekoliko puta ranije.
Smatrajući da pluralizam mišljenja i našoj zemlji može donijeti samo dobro, naredne redove objavljujemo što ne znači da se s napisanim tekstom slažemo. Pismo naime govori o osjećaju jednog Bošnjaka spram bošnjačkih lidera. Prenosimo ga.
Dok sjedim i ovo pišem, svjestan da ništa neću promijeniti, osjećam da mi riječi klize jedna nakon druge kao po nekom pravilu. Nije mi se inače ovako lako izražavati, mora da se u meni nakupilo mnogo bijesa.
Dragi Bakire, poštovani predsjedniče, smatram da imam pravo da Vam se ovako obraćam jer sam baš za Vas glasao prije tri godine. Nikad prije nisam, ali tada jesam. Mislio sam da zaslužujete, da ste snaga koja može naprijed, vjerovao sam Vam. I grdno se prevario.
Gledajući Vas jučer na pres konferenciji, osjetio sam stid, prvi put nakon mnogo godina. Postidio sam se samog sebe. Postidio sam se i naroda kojem pripadamo i Vi i ja. Shvatio sam da smo ovce koje je čoban napustio, možda i nesvjesno, ali ih je napustio.
Koliko ste puta sve ove godine posjetili svoje ovce u Njemačkoj, Austriji, Americi ili Švedskoj? Postojimo li mi za Vas? Koliko puta ste nam se obratili? Šta ste Vi to uradili lično da bi nama bilo bolje i da bi nam domovina bila bliže? Niste ništa, niste imali vremena od izmišljenih medijskih ratova s dodicima, čovićima, vučićima, kolindama…
Iznevjerili ste nas…
Zašto ste nas zaboravili predsjedniče? Jesmo li mi, koji smo protjerani i koji su bez familija, manje vrijedni od Vas koji ste imali sreću da porodice sačuvate od četničkih i ustaških granata i noževa? Vrijedimo li manje od Vas i Vaših gospodine predsjedniče? Zašto predsjedniče ne vidite Vaše zemljake izvan domovine? Koliko ste puta došli kod nas? Mi od Vas ne tražimo pare, ne trebaju nam. Hoćemo samo da vidimo da Vam je stalo…
Predsjedniče, ne vjerujem Vam više, ni Vama ni Vašima. Iznevjerili ste nas. Mi, Vaše ovce iz dijaspore, i nismo više od običnih životinja. To smo mi za Vas. Životinje s eurima za donacije i dobrovoljne akcije raznih vrsta. Tad Vam valjamo. Tad nam šaljete Vaše izaslanike. Ni tad ne dolazite Vi. Zašto ne dolazite predsjedniče? Vama svakako niko ne dolazi, sve ste rastjerali, i ono malo stranaca što nas je simpatisalo sada od nas okreće glavu. Od naše zemlje je okreću.
Imate vremena, dođite nam. Pitajte kako smo. Popijte kahvu. Ljudi Vam odlaze predsjedniče. Odlaze i ne vraćaju se. Dijaspora. Mnogi spominju Vas, imenom i prezimenom. Kažu da ste Vi krivi. Ili jedan od krivaca. Psuju Vam. Zašto je to tako? Nas ne interesuju miloradi i dragi, ne zanimaju nas većine u parlamentima. Želimo svog predsjednika vidjeti. Čudi. Pojesti kolač s njim. Upitati se.
Vremena je sve manje predsjedniče…
