BLIZU 100 VJERNIKA NA IFTARU, ČVRSTO JEDNI UZ DRUGE: KUČUK OBJAVIO EMOTIVAN STATUS
Nekoliko trenutaka prije zalaska sunca, dok se svjetlost polako povlačila i obasjavala horizont narančastim tonovima, zajednica je postajala življa.
S prozora se širio miris začinjenih jela, a ulicama se osjećala tiha uzbuđenost. Iftari za vrijeme ramazana su poput čarobnih činova koji spajaju srca i duše, čineći svaki trenutak posebnim.
U toj magičnoj atmosferi, gdje se osjećala blizina i toplina među ljudima, bh. poduzetnik Ejub Kučuk je izašao iz svoje kuće s osmijehom na licu, puneći svoje srce nadolazećim druženjem. Prije 11 godina, uz podršku svojih prijatelja, organizirali su prvi veliki, zajednički iftar. Sjećanja na taj dan i dalje su mu svježa, kao da je jučer bilo.
“Da li će se džematlije odazvati?” pitanje je koje je odjekivalo u njegovoj glavi tih dana. No, taj strah je brzo nestao kad su se ljudi počeli skupljati, kao da su oduvijek bili dio tog džemata. Djeca su trčkarala oko stolova, a njihovi roditelji, sada već očevi i majke, su se prisjećali tinejdžerskih godina, gledajući s ponosom kako zajednica raste i razvija se.
Večeras, jedanaest godina kasnije, scena nije bila ništa manje impresivna. Oko stotinu ljudi se skupilo u molitvi, na namazu, čvrsto jedni uz druge. Njihova srca su bila puna zahvalnosti prema Gospodaru koji ih je okupio na ovom divnom mjestu. Osjećala se neizreciva radost što su ponovno zajedno, dijeleći trenutke molitve, smijeha i blagostanja.
Dok su sjedili za stolom, dijeleći obroke i priče, osjećali su se kao jedna porodica. Njihova povezanost nije bila samo trenutna, već duboka veza koja se njegovala kroz godine. Iftari su postali ne samo obred prekida posta, već prilika da se svi okupe, zbliže i podijele ono što imaju. U tim trenucima, značaj ibadeta tokom ramazana se još više uvećava, jer svaka molitva, svaki trenutak proveden u zajedništvu, postaje blagoslov koji se pamti.
Dok su se osmjehivali jedni drugima, osjećali su se kao da su obasjani božanskim svjetlom, znajući da je ljubav koja ih spaja jača od bilo kakvih razlika i prepreka. I dok su se opraštali jedni od drugih, čvrsto držeći ruke, znali su da će se ponovno okupiti, jer ljubav koju osjećaju jedni prema drugima je neizmjerna, trajna i neprolazna.
-Prošle godine, kad smo vratili mukabelu, moja starija braća (oni koji su s hafizom Hadžimulićem klanjali na zemlji ispred bagera) iz džamije su rekli da obavezno vraćamo i iftar, a sad je toliko jaka želja svih džematlija da dolazak na iftar u našu dzamiju stavljaju ispred svih drugih poziva i obaveza. Hvala Elvir i Alma Švrakić, Šehovići, Mujezini, Imamovići na učešću, pomoći, hizmetu i podršci. Hvala svima koji svake godine dodju da zajedničkim iftarom potvrdimo post, namaze i praćenja Kur’ana časnog na mukabelama u predivnoj džamiji na obali Miljacke.
Srce mi je puno, duša na mjestu.
Allah dragi da podari vječni rahmet našem hadžiji Nini/Nedzibu Imamoviću koji se prvi odazvao na moj poziv i uvezao me s ostatkom tima prošle godine. Nedostaje na mukabelama, mjesto u okviru prozora je prazno od kad je preselio na bolji svijet. Kao da ga čekamo da se pojavi i kaže: „Merhaba Ahbabu“ – objavio je Kučuk.
Kako je izgledalo na ovom iftaru pogledajte u galeriji.
(A.S.) hayat
