Sjećaš li se ti svog pradjeda ili pra-pradjeda?

Sjećaš li se ti svog pradjeda ili pra-pradjeda?
Ako mu znaš ime, to je bolja situacija od očekivane.
100 godina od sad, svi mi, skupa sa našom djecom, supružnikom, komšijama i svima ćemo umjesto jorgana biti pokriveni zemljom.
Naše kuće će postati teret nasljednicima jer će biti ruševne.
Naša odjeća će nestati.
Spomen na nas će nestati.
Naš praunuk će nas zaboraviti, a kamoli neko drugi.
Meni ove činjenice pomažu da se potrudim da gradim Ahiret.
Jer sve prođe, a vječnost dugo traje.
A pjesnik, neka mi ne zamjeri što mu ime zaboravih, reče:
“Jer, bez imalo sumnje, drvo za moj tabut raste,
I platno posmrtno, moje, neko negdje tka.”
Hanka Vlahovljak