Majko, zašto me čekaš danima? Rekla sam ti, tek za mjesec dana ću doći…”

Majko, zašto me čekaš danima? 😢😢

Majko, zašto me čekaš danima? Rekla sam ti, tek za mjesec dana ću doći…”

“… a ja ti, kćeri, ne znam drugo, nego čekati. Pozavršavam sve. I čekam…
Majčino srce, ne zna za datume, ne zna za dane, ne broji kilometre daljine, ali zna čeznuti, brinuti. Tako je kćeri, kako je dunjaluk post’o.”

Zašutjela sam. Zaplakala. Nemogavši ništa reći, prekinula sam slušalicu.
Nazvala me. Osjetila je.
” Plačeš li to, majčino?”

“Majko, dolazim ti sutra. Da te zagrlim. Da osjetim tvoj šapat i ruke tvoje, jedina moja…”
Ništa više nije rekla. Zaplakala je. Osjetila sam.
Osjetiš, a da ne vidiš, a da ne čuješ.
Tako je kako je dunjaluk post’o.”