Zabranjeno je da žena odbije svoga muža u postelji

Visits: 1477 Today: 1

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio nam je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada muž pozove suprugu u postelju i ona odbije, meleki je proklinju sve dok ne osvane.”[1]

U drugoj verziji kaže se: “Ako žena zanoći izbjegavajući postelju svoga muža, meleki je proklinju sve dok mu ne dođe.”[2]

A u trećoj verziji, opet, stoji: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, kada god čovjek pozove suprugu u postelju i ona ga odbje, Onaj na nebesima bude ljut na nju sve dok joj muž ne oprosti.”[3]

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, pripovijeda sljedeći hadis: “Kada god žena uznemirava svoga muža na ovom svijetu, njegova žena hurija uzvikne: ‘Ne uznemiravaj ga, Allah te ubio! On je kod tebe poput stranca i gosta, možda te ubrzo napusti i dođe nama.’”[4]

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je ženi da bez opravdanog razloga odbije svoga muža kada je pozove u postelju, jer želja za spolnim odnosom strast kojoj čovjek mora odmah udovoljiti. I zato islam potiče ženu da pomogne svome mužu u obaranju pogleda i sačuvanju časti.

Drugo, čovjeku je teže podnositi želju i potrebu za spolnim odnosom nego ženi, zato je veliki grijeh da žena odbije muža u postelji i time zaslužuje Allahovu srdžbu.

Treće, žena se ne treba pravdati kućnim poslovima jer u životu postoje prioriteti. U tom kontekstu Talik b. Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada čovjek pozove ženu u postelju, neka mu se odazove, pa makar pripremala hranu.”[5]

Korisno je znati da neki novotari kažu da se Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…Onaj na nebesima bude ljut na nju…” odnose na meleke. Ovo je pogrešno tumačenje i očito je da se ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi odnose na Uzvišenog Allaha…

Nastaviti će se inšallah

Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 3.

Autor: Selim el-Hilali

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović

Narudžba na broj: 061/700-370, Edin.

[1] El-Buhari (5193) i Muslim (122 i 1436).

[2] El-Buhari (5194) i Muslim (1436).

[3] Muslim (121 i 1436).

[4] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Et-Tirmizi (1174), Ibn Madža (2014) i Ahmed, 5/242.

[5] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Et-Tirmizi (1160) i En-Nesai u djelu Es-Sunenul-kubra, 4/254 (Tuhfetul-ešraf)i drugi muhadisi.