Ugledao sam ženu, umrla a diše! Kako to?

Vidjeh jednu mrtvu ženu koja još uvijek diše, diše kao što i vi dišete. Zapravo, vidio sam ih mnogo takvih. Neke su mi se i tužile na svoje teško ostanje.

Kada je žena mrtva!?

– Kada s njenog lica zauvijek isčezne osmijeh,
– kada se zapusti jer više nema razloga da se sredi,
– kada izgubi svaku nadu u život dostojan insana,
– kada je njen ponos zgažen,
– kada je tretiraju kao robu koji se kupuje, prodaje i nasljeđuje i
– kada je iznevjeri muž kome je svoj život posvetila.

A tako ih je mnogo koje su već godinama mrtve!

Ljudi; bili vi očevi, sinovi, braća ili muževi, budite ženama oslonac u životu a one će vama život učiniti lijepim, bile vam one majke, sestre ili supruge.

Učite svoje sinove:
– da je žena emanet, temelj društva i smiraj i radost,
– da je Džennet pod nogama majki,
– da je najbolji onaj ko je najbolji prema svojoj ženi,
– da je Muhammed, a.s., poslije prve Objave utjehu potražio samo kod svoje supruge Hatidže, r.a.
– da ženu može poniziti samo pokvaren čovjek.
– da je naš Poslanik, a.s., rekao da je najljepši ukras ovog svijeta hajirli žena i
– da je na samrti oporučio da budemo blagi prema ženama.

Poštujte žene. Nemojte da one zbog vas umru! Vratite osmijeh na njenom licu!

iskra-islama.net

“Majka, zagazila u duboku starost, svaki dan od 10 sati ujutru pa od 17 poslije podneva, sjedi i boravi  u jednoj od džamija u Emiratima. Džamija u kojoj ova majka boravi svaki dan, nalazi se u sklopu velikog trgovačkog centra.  Iz kuće svoga sina, ponese sebi hrane, tamo se abdesti, klanja i jede kad bude vrijeme, tako svaki dan u vremenu kojeg smo naveli.

Za to vrijeme, dok ona boravi u džamiji, njen sin bude na poslu. Možda će neko kazati da je ona tamo zbog ibadeta ili možda da prosi poslije namaza pred džamijom (ovo je inače praksa u arapskom svijetu, da siromasi poslije namaza pred džamijom prose), ali nije to razlog! Stvarni razlog njenog boravka u džamiji svaki dan, jeste što ne smije da ostane u kući svoga sina, ne smije da bude u njoj, jer smeta njegovoj ženi i zbog toga,  ne želi da bude na teretu njima, jer zbog njenih  (ženinih) pritužbi, sin galami na svoju majku.

Da li se ovo dešavalo prije kod naših očeva? Nažalost, mi smo ummet (narod), koji u zadnje vrijeme više drže do svojih prijatelja i žena, nego do svojih majki. Sve će uraditi da zadovolji svoju ženu, pa čak i da majku udalji od sebe na jedan grub i ružan način. Veoma raširena  pojava, a to je, da se  javno i bez imalo stida i srama,  čini  nepokornost  prema roditeljima.

Od predznaka Sudnjeg dana je i ovaj veliki grijeh, koji čovjeka može da odvede u Džehennem. Danas možete vidjeti da sinovi  više drže do svojih prijatelja, redovno ih posjećuju, obilaze, kupuju poklone, nego to to rade sa svojim roditeljima.

Onaj kome je danas majka živa, neka čini Allahu sedždu zahvalnosti, neka bude sretan što je ima, što je može vidjeti i biti joj poslušan u ovako teškom vremenu, kad se izgubio svaki stid i svako dostojanstvo.

Znaj dragi brate i sestro, tvoji   roditelji, oni su ti Džennet i Džehennem!  Ebu Umame, r.a, pripovijeda da jedan čovjek došao Allahovom poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: “Kakva je obaveza čovjeka prema roditeljima?” na što mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ”Oni su ti i Džennet i Džehennem”

Služenje ili hizmet roditeljima ubraja se u Allahu, dž.š, ugodna dijela s kojima se dospijeva do Dženneta. Džabir bin Semure, r.a, prenosi hadis koji bilježi imam Taberani, da je Poslanik, a.s, jednom prilikom penjući se na mimber, neuobičajeno tri puta izgovorio amin, nakon čega ga je neko od prisutnih upitao zašto je to uradio, a je on odgovorio:

”Došao mi je melek Džibril i rekao:

– Neka je ponižen i prezren onaj kod koga jedan ili oba roditelja dožive starost, a on, služeći im, ne zasluži Džennet. Muhammede, reci amin! pa sam ja izgovorio amin.

– Neka je ponižen i prezren onaj ko dočeka ramazan i u njemu ne zasluži Allahovu milost. Muhammede, reci amin! pa sam ja rekao amin.

– Neka je ponižen i prezren onaj u čijem se prisustvu spomene tvoje ime, a on ne prouči salavat na tebe. Muhamede, reci amin! pa sam i na tu njegovu dovu izgovorio amin.”