Učite na njenom primjeru! Uništila je svoj brak zbog ove četiri stvari

Visits: 1587 Today: 2

Djecu sam uvijek stavljala na prvo mesto
Lako je voleti svoju decu. Potrebno je vrlo malo truda i oni vas obožavaju, bez obzira na sve. Brak je ipak mala suprotnost: to je posao. A kad god se moj brak počeo osećati kao da obavljam težak rad, ja bih izašla s decom napolje ili u šetnju ili u bioskop. Često sam planirala ove avanture kada sam znala da moj muž ne može ići (ili da mi ne pokvari ugođaj). Govorila sam samoj sebi, sve je u redu, on ionako radi, a nekako mi se uvek činilo da mu se ne da ići na porodične izlete.

Izabirala sam da većinu noći s decom spavam u sobi, okrivljujući muža da jako hrče i neka se odmori jer nam ionako deca nekoliko puta upadaju u sobu tražeći nešto ili ih je strah spavati samima. Kao rezultat toga, jedva da smo na sat vremena bili sami, a nikada nismo proveli noć bez dece. Pa, možda jednom godišnje na našu godišnjicu.

Nisam postavila (ili nametnula) granice sa svojim roditeljima
Bili su često u našoj kući, ponekad bi dolazili nenajavljeni i ulazili slobodno u kuću. Oni bi “pomagali” oko kuće i radili stvari koje ih nikada nismo tražili, poput preslaganja veša iz mašine u sušilicu (pogrešno, naravno). Odlazili bi s njima na odmor. Ispred nas bi preodgajali našu decu. Moji su me vlastiti strahovi, usporavali da načinim granicu i postavim pravila ponašanja mojih roditelja. Moj se suprug, doslovce, oženio celom mojom porodicom.

Rijetko smo vodili ljubav. I postala sam zanovetalo
Mislila sam da je ljubav iskrenost, ali svi znamo da istina boli. Dok smo se osećali udobnije (čitaj: lenji) u našem odnosu, bila sam preumorna za akcije. A kada bi nešto i učinio stalno bi ga napadala: “zašto si to učinio”?

Umesto da mu pomagala da izgrađuje svoj ego, ja sam ga ponižavala. Često sam mu govorila kako mu posao i nije baš neki i kako sigurno odlazi samo da gleda svoje mršave koleginice ( jer ja sam imala viška kilograma). Stalno sam mu spočitavala kako radi sve krivo, a iskreno, on samo nije radio po mom. Ponekad sam razgovarala s njim kao s detetom. Kontrolisala sam porodične financije i njemu prigovarala za svako nepromišljeno trošenje.

I u spavaćoj sobi, pogodili ste – činio je to sve krivo, a nisam se sramila reći mu to. Kako se naš brak raspadao, stalno sam tražila greške i greške kako bih mogla opravdati moju superiornost. Na kraju dana, više nisam osećaja poštovanje prema njemu, što sam mu i pokazivala.

Nisam se trudila da se naučim boriti na pravi način
Znam da zvuči čudno predložiti da postoji pravi način borbe. Ali postoji. Imala sam tendenciju zadržati mir u našoj kući ako držim usta zatvorena kad me stvari stvarno smetaju, ali nisam. Kao što možete zamisliti, sve male stvari koje su me izluđivale prerasle su u ogromnu kuglu ljutnje koja će se povremeno pretvoriti u veliki, stvarno zastrašujući napad. Sada kada se osvrnem unazad, bila sam očito jedna obična zastrašujuća kučka tokom tih epizoda.

Pišem ovo s nadom da ću nekako vratiti svog sada bivšeg supruga natrag. I molim ga za oproštaj. Pišem ovo jer ne mogu verovati koliko sam dugo držala glavu pokopanu u pesku. Nadam se da će druge žene kroz moju priču barem malo shvatiti koliko mi žene možemo uništiti jednu porodicu.

(Izvor: dnevno.rs / zdravaisretna.hr)