SUZA NE MOŽE DA NE KRENE NAKON OVE PRIČE IZ SARAJEVA: OBUKLI PRETUČENOG MIGRANTA U JAPANKAMA

Novinarka Arijana Saračević-Helać na svom Facebook profilu objavila je vrlo potresnu priču.

Bila je svjedokom situacije u jednoj radnji iz koje su radnice primijetile napaćenog migranta i pomogle mu.

Njenu priču prenosimo u cjelosti:

Definitivno, svi vrhunski marketinzi su oborivi naspram suosjećanja, tolerancije i vlastite savjesti.

Primjer: jedna crtica iz sarajevske svakodnevnice. Centar, prodavnica ulične mode, vani sipi kiša. Divna gospođa za kasom i panično zove kolegicu koja uslužuje kupca.

Kaže joj: “Pogledaj onog momka u japankama što se skupio, trese se. Idi po njega da mu ti i ja kupimo čizme.” I žena trčeći odmah ode ali on pobježe. Migrant, prepao se. Ona mu dobacuje da je prijateljica, a ne policajka i da mu želi pomoći. Nakon nekoliko krugova oko zgrada Predsjedništva i MIP-a, sustigla ga je i dovela u prodavnicu.

Žena s kase, odmah mu traži čizme i dok ih donosi, ulazi starija gospođa i posmatra situaciju. Kaže:” Dovoljno je da ste ga našli, ja ću to platiti i nađite mu najtopliju jaknu.” Tu je i jedan par. Traže mu pantalone. Jedna osoba, kupuje mu duksericu, neko drugi veš i čarape. U međuvremenu, neka cura trči u samoposlugu i kupuje mu hranu. Donosi dvije vrećice. A on je u blagom šoku. Zove se Abdel.

Lijep i pristojan momak. Zahvaljuje se i kaže da ga je stid. Da je intelektualac. Da mu je brat profesor i oženjen s Italijankom doktoricom. Kaže da su ga užasno tukli na hrvatskoj granici i pokazuje rane. U tom gospođa s početka se vraća i kupuje još jedan paket debelih čarapa. Svi odoše i kaže mi divna, emotivna, topla žena s kase:”Arijana, tako sam sretna.” Pomislih, kakav zdrav um. Ljudima treba prilika da pokažu kako su dobri. I takvi ljudi su u većini. Ali i sami su nemoćni i tihi jer ih je nepravda umorila. U malu uličnu prodavnicu, ne ulaze političke amebe i njihovi uhljebi.

Ti fensi likovi, ne primjećuju da je neko u novembru bosih nogu i da je u nevolji. Zato je ovo grad ljubavi, tolerancije i mira jer su u njemu ljudi-ljudi i malo im nedostaje da budu sretni.

Prepolivimo naše ormare i podijelimo s onima koji nemaju.

hayat.ba