Šehidima Dzennet, a nas neka je stid

Allaha Svjedokom zovemo, ako se napokon ne promijenimo, dobrano će nas koštati naš poganluk. Petnaest dana prije Srebrenice i petnaest dana nakon nje suze lijemo sapirući s njima kahar iz ojađenih duša naših a onda jedanaest mjeseci jedni druge varamo, sramotimo, pljujemo i razapinjemo! Redovno slušamo turbofolk sa druge strane Drine i gledamo “Zvijezde Granda”. U Bosni se poloče više rakijetine i pive negoli sred Rusije a prokocka se u kockarnicama i u kladionicama vise love negoli u Las Vegasu! Djeca nam naša već od sedme godine golokraka šetkare džadom niz čaršiju a drogiraju se i bludniče od svoje dvanaeste! Džamije su nam prelijepe al’ prazne dok stadione i diskoteke pune, našim parama plaćeni igrači i pjevači a ne predavači (kojima čak branimo, za džaba – bez naknade, da nas pljusnu sa istinom u bezobraznu nam facu bez trunke čehre i grižnje savjesti) pa se jos žalimo kako su nad nama četničke bradonje počinile 10 genocida u zadnjih 100 godina.
Dragi moji, te bradonje nisu bile vehabije koje stalno kamenujete – već četnička gamad!
Volimo svoje a cijenimo i tuđe!

Šehidima, Boga Milosnog molimo, neka dâ lijepi Džennet – Firdews ako Bogda i njihovim najmilijima sabur do džennetskog susreta a nas živih neka je stid! Amin.

Fuad Abdullah Seferagic – orizarenews Foto: ilustracija