Ramazan je da se gladan i žedan istreniraš na sabur i mir
Hate to break it to you, ali Ramazan nije šiša na čaršiji do zore pa spavanjac do iftara, nije prilika da se uslikaš u abaji od svile na teraviji da vidi raja kako si egzotična sa maramom i trepavicama, Ramazan nije orijentalizam, a Rumi nije pisao stihove tvom bivšem frajeru, nego Bogu.
Somun nije potkuhan Zemzemom, miris halve nije miris Dženneta nego brašna na maslacu i šećeru, a umakanje tope nije dio svetog obreda, klanjanje akšama – jeste.
Ramazan je da se gladan i žedan istreniraš na sabur i mir, da sabereš misli, da spržiš strasti ko sunce zemlju ispucalu, da vidiš da možeš biti dobar, skroman i miran i kad svi živci igraju, a glava puca bez kafe, bez vode, bez cigara…
Da se uvjeriš da si insan, a ne hajvan i da možeš kontrolisati tijelo duhom, a ne obratno…
Da se od gladi sjetiš gladnih, žednih, izgubljenih, bolesnih, ničijih…
Da zapamtiš šta si u Ramazanu i guraš tu najbolju verziju sebe dok ne izlapi, do sljedećeg Ramazana i prilike da se popravimo opet.
Ušli smo u težak Ramazan. Cijene divljaju, tržišta nesigurna, negdje neko nema ni za činiju riže da se omrsi, pa eto promislimo…
U zdravlju i rahatluku ga ispostili.
