Put mog oca ka islamu

Moj otac je izgovorio šehadet u bolničkoj sobi prije osam godina. Neko vrijeme prije toga je učio o islamu. Obavljao je molitvu sa mnom, čak je vikendom išao i na islamska predavanja. Ali moj otac nije neko ko lako donosi velike odluke i poteze u životu. Allah je to znao, znao je da mom ocu treba nešto što će ga pogurati.

To se desilo nenadano, kada se jednog dana onesvijestio na poslu i završio u bolnici. Njegova jetra je pukla, pa je unutrašnjim krvarenjem izgubio mnogo krvi. Nazvao je moju majku iz bolnice. Kada mi je javila šta se desilo, osjećala sam čudni nalet spokoja. Nisam bila zabrinuta. Rekla sam joj: “Tata će možda danas umrijeti. Učio je o islamu. Ako iskreno vjeruje, možda će htjeti da izgovori šehadet.” Majka je otišla u bolnicu i prenijela mu moje riječi. Uzela ga je za ruku i on je posvjedočio riječima svoju vjeru, izgovorio je šehadet.

Moj otac je imao rijedak tip kancera jetre koji se proširio po cijelom stomaku. Rečeno nam je da prije operacije mora otići kući da se oporavi od tolikog gubitka krvi. To je značilo šest sedmica potpunog mirovanja. Ovih šest sedmica proveo je u svom krevetu učeći napamet kraće sure. Prvu suru koju je naučio bila je sura El-Ihlas, a “ihlas” znači iskrenost.

Nakon šest sedmica otišao je na operaciju, i kada su mu otvorili stomak, vidjeli su da kancer više nije tu, već se izolovao u jednom malom dijelu jetre, pa su uspjeli da ga uklone. Hvala Allahu, od tada je potpuno zdrav.

Jedan od mojih omiljenih ajeta iz Kur’ana je “zaista, sa poteškoćom je i olakšanje“. Onesvijestiti se od unutrašnjeg krvarenja, približiti se smrti, biti nepokretan dva mjeseca, podvrgnuti se velikoj operaciji – to je teškoća. Ali moj otac je primio islam! Dobio je toliko slobodnog vremena da nauči Allahovu Knjigu i izliječen je. Nemam šta drugo reći osim ELHAMDULILLAH!

Rebeka Minor n-um