Na žalost je sve veći broj djece ispod 11 godina koja zbog prečestog igranja “igrica” na mobitelima ili preko tv ekrana postaju ovisnici i žrtva džinskih nasrtaja.
U suštini se djeci ispod 11 godina ne uči rukja, osim ako postoje vidljivi znaci džinskog djelovanja unutar dječijeg tijela; rukja se uči roditeljima djeteta, najčešće majci.
Video i igrice na mobitelima su produkti bogatih svjetskih kompanija sastavljenih od više stručnih timova koji upošljavaju desetine visokoobrazovanih inžinjera a oni (inžinjeri i programeri) pola svoga života studiraju sa ciljem da konstruiraju i programiraju koplikovane igrice koje zavode i uništavaju male, nevine, naivne i nespremne dječije mozgove i glave, koje su tek nedavno naučile čitati i pisati, pune ih sa smećem, napetošću, agresijom, srdžbom, ljutnjom, sikirancijom, ratom, disharmonijom i bolešću, stvarajući od njih ovisnike već od najranijeg doba pa do prvih školskih dana ili godina.
Ovakva djeca gube socijalnu povezanost, toleranciju, respekt prema vršnjacima i prema starijima, prema roditeljima, učiteljima itd., i iako su inteligentna, ova djeca loše uče u školi, loše pamte, nemaju potrebnu ni konstantnu koncentraciju, gube realnost, budu ili hiperaktivna ili se povlače u samoću, začahure se u svoj svijet, postaju žrtva džinskih utjecaja, ne prepoznaju ličnu odgovornost niti izvršavaju povjerene im zadatke.