Praznovjerja među Bošnjacima: Vjerovanje u svetost mezara, mjesta, vrela i drveća

Vjerovanje u svetost određenih kaburova, mjesta, vrela i drveća

Kod neukih narodnih masa postoji vjerovanje da su određena mjesta na našem brdovitom Balkanu posebno berićetna i sveta, zbog nekog pobožnog čovjeka ili žene koji su živjeli u tom mjestu, događaja koji je obilježio određeni vremenski period ili zbog ”ukazivanja” umrle osobe živima na tom mjestu i slično.

Praksa velikog broja muslimana je da odlaze na šehitluke ili kod određenih turbeta, te da tamo ostavljaju svoje dobrovoljne priloge i uče dove, smatrajući da će time sebi pribaviti posebnu vrstu sevaba, ozdravljenje, spas i veći bereket i nafaku. Veliki broj bolesnih, sakatih, siromašnih i unesrećenih posjećuje ova mjesta. Najveći broj njih ne klanja, niti izvršavaju druge vjerske obaveze. Ovakva praksa se prenosi s generacije na generaciju uz uvjerenje da je to ispravno i bogougodno djelo. Boravak na ovakvim mjestima se smatra svetinjom, kao što su sama ta mjesta po tom nakaradnom vjerovanju ”sveta”.

Ljudi sa nekih od ovih mjesta donose vodu, jer ta voda navodno sve liječi, te donose kamenje i grančice, jer su oni berićetni i simbol su dobrog roda i blagoslova. U ajetima sure Nedžm, 19-22, Allah, dž.š., govori o tri najveća božanstva predislamskih Arapa. Iako su vjerovali u Allaha kao u vrhovno božanstvo, većinu svojih ibadeta usmjeravali su ka ovim lažnim bogovima. U hadisu koji prenosi Ebu Vakid El-Leisi se jasno vidi da je Poslanik zabranio bilo kakav vid svetkovanja naprijed navedenih stvari. Jasno je poručio: ,,Vi ćete , uistinu, slijediti primjere onih koji su bili prije vas.”

Jedna od mnogobrojnih pouka ovog hadisa jeste što se njime jasno oslikava vjerovanje predislamskih Arapa u svetost drveća, koje se zadržalo i nakon primanja islama. Nažalost, neki muslimani i danas vjeruju u svetost nekog drveća, kao što je, npr.tisovina ili slično.

Poznata je predaja u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poznavao kamen koji mu je u Mekki, prije poslanstva, nazvao selam. Međutim, nikada nije otkrio koji je to kamen i gdje se on nalazi da ne bi postao predmet veličanja i odlaska u širk.

Nažalost, širom Balkana, kod mnogih muslimana, prisutno je neopravdano veličanje turbeta i onih koji su u njima. To je radio i narod Nuha, a.s., koji je petericu davno umrlih, pobožnih ljudi počeo smatrati ”dobrima”, a kasnije i ”posebno moćnima”, da bi ih, na kraju, počeli obožavati. Ovo je bio prvi širk na Zemlji. Na sličan način druge religijske skupine počele su obožavati Isusa ili Budu, i uzdizati ih do stepena božanstava, a sve zbog nepotrebne pretjerane ljubavi spram njih.

Islam želi djelovati preventivno i svako zlo suzbiti u korjenu, kako se ono ne bi proširilo i narušilo suštinu onoga sa čime su dolazili svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici. Njih je Allah dž.š. slao kroz historiju, a oni su pozivali ljude da napuste lažna božanstva koja su obožavali pored Allaha dž.š., i posvete se isključivo iskrenom obožavanju Njega Jedinog.

Što se tiče određenih vrela ili izvorišta , izvjestan broj njih određene skupine ljudi smatraju svetim i posebno ljekovitim. Njih obilaze, posebno na Đurđevdan (ili neki drugi svetkovni dan), i s njima se umivaju i tu vodu piju kako bi čim prije ozdravili.

Sva ova praznovjerja, u manjoj ili većoj mjeri, prisutna su kod određenog dijela muslimana. Obaveza nam je napustiti sve te islamom neutemeljene aktivnosti i okrenuti se suštini onoga sa čime je došao posljednji Allahov Poslanik, Muhammed, a.s.

Kod izvjesnog broja izvora i svetišta koji se smatraju posebnim i odabranim čine se razni ibadeti, te upućuju dove s nadom da će one u takvim ”svetim” mjestima biti puno prije uslišane. Radi njih se poduzimaju specijalna putovanja i nepotrebno ulažu određena materijalna sredstva.

akos.ba