Poslanikove a.s. dove: Šta proučiti poslije jela?

U hadiskoj predaji koju bilježi imami Tirmizi i Ahmed prenosi se da je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nakon jela učio:ELHAMDULILLAHILLEZI ‘AT’AMENA VE SEKANA VE DŽE’ALENA MINEL-MUSLIMIIN./ Hvala Allahu koji nas je nahranio i napojio, i koji nas je učinio muslimanima. /Poželjno je da se čovjek u svim životnim prilikama zahvaljuje svome Stvoritelja, a posebno onda kada ga obdari stalnim blagodatima poput hrane i pića koji su čovjeku neophodni za njegovu svakodnevnu životnu egzistenciju.Onaj ko ima krov nad glavom, te ima svaki dan redovito da jede i pije, tom je dato veliko dobro, jer koliko je danas na svijetu onih koji ni to nemaju.Mi kao muslimani trebamo biti svjesni te činjenice, te se nakon svakog obroka redovno i iskreno zahvaljivati svome Gospodaru na ovim blagodatima kojima nas svakodnevno daruje.Prema preporukama Poslanika, a.s., prije i poslije jela trebamo redovno prati ruke, prije jela proučiti bismillu, jesti desnom rukom, polahko i ispred sebe, te jesti umjereno. Bez prejedanja.Nije pohvalno puhati u hranu. Zdravije je jesti i piti sjedeći konzumirajući ono što je korisno i zdravo za naš ljudski organizam.Nije zdravo uzimati vrelu hranu ili piće. Onaj koji poslužuje druge ljude hranom i pićem činiće to počevši s desne strane.Pored naprijed navedene dove možemo nekad poslije jela proučiti i drugu dovu koja se prenosi u hadisima Poslanika, s.a.v.s., a koja glasi:”Elhamdulillahillezi at’amenii haza ve rezakanihi min gajri havlin minnii ve la kuvveh.”/ Hvala Allahu koji me je ovim nahranio i opskrbio bez moje pomoći i snage. /

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Pročitajte još: Tamnica srca: Ogovaranje (gibet)

„Znate li šta je ogovaranje?“ Rekli su: „Allah i njegov Poslanik najbolje znaju!“ Rekao je: „Da spomeneš svoga brata po onome, što on ne voli.“ Neko upita: ‘A šta ako o svom bratu kažem ono što je istina?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: “Ako kažeš o njemu ono što je istina, tada si ga ogovorio, a ako kažeš o njemu ono što nije istina, onda si ga potvorio!’“ (Muslim)Gibet zaista predstavlja bolest srca i neku vrstu deformacije u društvu. Kakva je to bolest, najbolje opisuje sljedeći kur’anski ajet:„…I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga…“ (El-Hudžurat, 12.)Pokušajte na tren zatvoriti oči i zamisliti ovu scenu, da je ispred vas zdjela puna mesa odvratnog mirisa i okusa; meso koje je otrgnuto sa leša mrtvog čovjeka. Da li biste uživali u toj hrani? Mi često znamo, kada se naljutimo na nekoga, u tom našem uskomešalom stanju i uzavrelosti, da osobu, koja nas je naljutila, žestoko izvrijeđamo svojim jezikom u društvu. Na vidjelo iznosimo sve negativnosti koje znamo o toj osobi, čak i ono što nam je povjerila u trenutku svoje slabosti. Srdžba u nama raste; u želucu osječamo oganj; u glavi nam pišti; stišćemo šake i onda u tom stanju jezik nam progovori.

Nekada ogovaramo nekoga, kako bismo ga ismijali, i ukazali na neke njegove nedostatke, u cilju da se ljudi nasmiju. Zavist je također jedan od razloga zašto druge ogovaramo. Vidimo da je neko uspješan i bolji od nas u nečemu i ne možemo to da podnesemo; poželimo da ta blagodat kod te osobe nestane i onda opet svoj jezik stavimo u funkciju onoga koji širi ružne riječi o toj osobi, kako bi joj umanjila vrijednost, a ne vidimo da tim činom samo sebe ponižavamo. Neki ljudi ogovaraju nekoga, jer imaju nisko samopuzdanje.Osjećaju kako je ta osoba bolja do njih i onda nastoje da je na taj način omalovaže. Neki nastoje da nekoga impresioniraju, tako da u prisustvu te osobe spominju onog s kojim je ta osoba zavađena, pa u svrhu dodovoravanja, iznose ružne stvari o njoj. Jako je važno, kad čujemo da nekog ogovaraju u našem prisustvu ili čak, ako smo mi ti koji ogovaramo, da se zapitamo kako bismo se mi osjećali da se o nama tako govori. Ako već želimo pričati o nekome, trebamo nastojati da tu osobu spominjemo po dobru, a ako nam je ta osoba nanijela neku nepravdu ili štetu, i ako je neko u našem prisustvu spominje po dobru, možemo šutjeti, jer šutnja je bolja za nas nego da se dovedemo u situaciju da se pokušamo opravdati, tako što ćemo izliti svoj otrov od riječi o toj osobi.El-Bera b. Azib, r.a., kazuje:„Allahov Poslanik s.a.v.s., držao nam je govor tako jako, da su starice u svojim kućama čule negov govor. Rekao je: „O skupino, koja je povjerovala svojim jezikom, a kojoj iman (prava vjera) još nije ušao u srce, ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove mahane, jer ko bude istraživao njihove mahane, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga u njegovoj kući!“ (Tirmizi)Zapamtite, možete reći što god želite, samo dok to govorite sa poštovanjem. U trenutku kada nestane poštovanje, vaša priča pada u vodu.

IZVOR: Život sa svrhom AUTOR: Lejla Tutić ZA AKOS.BA PRIREDILA: Medina Kovač