Podrška Amiru efendiji
U čemu je problem?
U nama, dragi Bošnjaci. U nama.
Nije nimalo u hafizu Amir-ef. Mahiću.
Znate, kada neko počini genocid, pobije šta je pobiti stigao i mogao, siluje 30.000 naših majki, sestara i kćerki, poruši svaku džamiju, ono što nije stigao otjera na sve strane svijeta, a onda otežava da se vrate svojim kućama,…
Znači, kada neko to uradi i onda 30 godina sve to negira i onda 30 godina ne priznaje šta je uradio nego se ponosi sa tim. One koji su sve to predvodili proglasi herojima i škole, ulice, institucije nazove njihovima imenima.
30 godina šuti cijeli narod o mjestima gdje su pobijene zakopali. Svi su isti, osim onihi koji nisu takvi.
Šuti jedan cijeli narod! Reći sram ih bilo vrijeđa riječ “sram”. Nema riječi kojim se njihova niskost i zlo može definirati.
Onaj ko sa prozora svoga stana gleda nišane sa fotografije u prilogu, ima pravo da govori šta želi, a oni koji su za ove nišane krivi i odgovorni imaju obavezu da pognute glave šute.
Ali nije tako. Zločinac se osilio. Što do drugih koji zatvaraju i oči i uši, a i zbog nas što druge imitiramo i kao da se ništa nije desilo.
Da, da, onda dođemo mi Bošnjaci i sve to zaboravimo.
Jedemo s njima baklave.
Ruku pod ruku naše sestre s njima na teferičima se u kolo hvataju.
Na našim soframa i hastalima sve njihovo, a za naše kažemo kako ne valja i kako je nekvalitetno.
Njihove zločine smo skoro zaboravili i njihovih zločina se gotovo više od njih stidimo.
Svoje kritikujemo ako se glasnije nakašlju govoreći: “Tiše, čuće te.”
I onda, i onda se pojavi neko ko se ne boji nakašljati, neko ko se ne boji kazati iz koje rupe zmija izlazi, neko ko zna i vidi ko je taj ko sve to potpiruje, planira, nadgleda, opravdava i posvećuje.
I onda je on kriv. Onda se dignu svi oni koji skrivaju zločine i koji su ih činili i kumovali im, kao uvrijeđeni.
To je isto kao kada se kurva (da prostite na izrazu) naljuti što je neko kurvom nazove. Da nije k… bilo bi je baš briga što joj neko govori što nijee.
Tako i oni… Njih ne dotiče laž o njima. Već istina.
Hafiz Amir-ef., nije do tebe! Do nas je.
P.S.
Da, ima u srpskom narodu časnih pojedinaca kojih je stid zbog onoga što su njihovi sunarodnjaci činili i čine. Poznajem i takve. Njima iz poštovanja kapu skidam i želim im isto što i svojima najbližima.
