Pocijepaše oni mene:“Sine, nije razvod braka loš kao što se to tebi sada čini!”
Pocijepaše oni mene
Mama mi je rekla: “Sine, nije razvod braka loš kao što se to tebi sada čini!”
A babo mi je govorio: “Sine, tvoji drugovi imaju jednu kuću, a ti ćeš sada imati dvije kuće. Baš si srećnik!”
Moja soba u babinoj kući je ostala ista, a mama mi je spremila sobu u novoj kući, a moja ličnost se raspolovi na dva dijela.
Moja desna strana; moje desno oko, desno uho i desna noga prripadoše i odoše mame, a moje lijevo oko, lijevo uho i noga, ostaše kod babe!
Kada bi se (po)tužio ocu da mi nedostaje desni dio mene, on bi me korio i ružno mi govorio o tom mom drugom dijelu.
Moja mama je u onoj lijepo namještenoj sobi utamničila moju desnu stranu, da se ne bi sastala sa onom lijevom koja je pripala ocu.
Nastavnik sporta je odbio da me uvrsti u nogometni klub pod izgovorom da mu trebaju igrači sa dvije, a ne sa jednom nogom. Ne zna on šta bi s mojom desnom nogom.
U školi sam postizao najbolje rezultate, ali nikada me roditelji nisu adekvatno za to nagradili. Gledao sam druge kako grle svoju djecu i nagrađuju ih, a potom se skrivao i gorke suze lio.
Moja desna strana lica osmjehivala se mami, a lijeva babi. Nikada se nisam odvažio babu pogledati svojim desnim okom, niti mamu lijevim.
Sada, nekoliko godina poslije njihovog razvoda, znam da su mi lagali kada su mi govorili da sam sraćnik, jer ću imati dvije kuće, dvije sobe i dva ležaja.
Nemam ja ništa, jer moja duša je podijeljena i spava na ulici.
