O mojim roditeljima, o mom babi, o ljubavi, strpljenju i podršci…

Visits: 629 Today: 2

25 godina zajedničkog življenja moje mame Azre i mog babe Amela. 25 godina uspona i padova, smijeha i suza, podrške i strpljenja. 25 godina ljubavi i nas tri kao njihova trajna sadaka. Od 25 godina, 7 godina mamine bolesti i borbe za njeno ozdravljenje. Kao neko ko je gledao maminu borbu za ozdravljenje i babin trud za pronalazak lijeka i olakšanja za nju tu sam da do kraja života svjedočim o njihovoj veličini, o njihovoj ljubavi. Kada sam prije nekoliko dana napisala da je babo naša stijena to sam doista i mislila, to sam sve ove godine vidjela. Život mu nije bio med i mlijeko, a mamina bolest i njeno preseljenje je vrhunac svih njegovih iskušenja. Nismo uvijek bili bajni, niti smo se uvijek slagali, a nađite mi nekoga ko jeste. Ipak ono što jesmo i što je najbitnije jeste da smo bili zajedno, do zadnjeg trenutka. Sve ove godine smo svjedočile babinom trudu i nabavljanju svih mogućih pripravaka za koje je čuo da su nekome pomogle, ipak Allah je odredio drugačije, a bez obzira na to trud našeg babe nikada neće biti zaboravljen. Da barem svoju bol može podijeliti i na nas tri, pa da mu tako olakšamo ove trenutke, ali nažalost svako od nas mora svoju bol nositi i s njom živjeti. Ipak babo, ono što možemo jeste da budemo zajedno. Ono što možemo tebi pružiti jeste da nikad nećeš biti sam. Možda ćemo sutra biti predaleko, ali obećavam da ćemo se truditi da što više budemo s tobom. Obećavam ti babo i da neće biti bajramsko jutro koje ćeš sam dočekati sve dok smo nas tri žive. Čekat ćemo te babo spremne da nam dođeš sa bajram namaza, uz kafu i doručak, kao nekada. Znamo babo da nikad nećemo moći nadoknaditi maminu prazininu, niti to želimo, ali ono što možemo jeste da budemo tvoja podrška, oslonac i prijatelj kao što je naša mama sve ove godine bila. Prethodnih 7 godina nisu bile samo bol i patnja, bile su ispunjene divnim trenucima i baš kao da nam je Allah to vrijeme s našom mamom dao na poklon.
U vremenu u kojem živimo mnogi muškarci bi svoje supruge ostavili kada bi ih zadesilo ono što je našu mamu, ali babo ti si pokazao šta istinski znači biti muž, oslonac, podrška i pomoć u sreći i nesreći. Ti si nam pokazao šta znači voljeti nekoga bezuslovno i u njegovom najgorem stanju i održao si lekciju svima koji su te poznavali, a i nama kao tvojim kćerkama – da ne pristajemo na nešto manje od svega onoga što si ti za našu mamu i za nas činio. Znam da ćeš pomisliti da za to nema potrebe, ali mi smo ti mnogo zahvalne i ti si u našim očima ništa drugo nego stijena od čovjeka. Šta god da nam život donese ti ćeš babo zauvijek imati nas tri pored sebe.
Sve ove godine ne mogu se pretočiti u knjigu, a kamoli u jedan tekst, ali osjećam se dužnom da pišem lijepo o tebi, o vama. Osjećam se dužnom da sa drugima podijelim ono što ste ti i mama bili, a ovo je samo početak. Pričat će se babo o vama, to je moja nova misija. ❤️
Molim Gospodara da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nam podari zdravlje i zadovoljstvo Njegovom odredbom kakva god ona bila. Allahu naš, koji si sve ove godine bio uz nas, podari nam snagu, sabur i sačuvaj nas očaja, amin.
Molimo Te Allah da se našoj mami smiluješ i da nas zajedno s njom u Džennetu sastaviš, amin.
S ljubavlju, vaša prva.

Panjeta Lamija