Neki bi Bošnjaci i dalje voljeli vidjeti svoje imame u lojavim francuzicama i prašnjavim čakširama

Neki bi Bošnjaci i dalje voljeli vidjeti svoje imame u lojavim francuzicama i prašnjavim čakširama, pred kućom im sterati žito, sabirati im drva i krompir.
Islamska zajednica je osovina i biće ovog naroda. Među našim je najdržavotvornijim organizacijama, jedina institucionalno prisutna na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Stajala je pred ovaj narod i kad je teško i kad je lahko, bila meta svim vlastima i sistemima, porobljena, opljačkana, porušena i pobijena kao i njen narod.
Jednako kako su joj ranije u džamije zatvarali konje i ovce, orali mezarja, otimali vakufe, prokazivali i ubijali imame i njene intelektualce, predstavljajući je reakcionarnom i nazadnom, danas šire priču o tome kako je lopovska i izdajnička, kako je uzjahala na grbaču svom narodu, umjesto da ga hrani, otima mu.
Pričaju kako bi trebala da zbrine svu bosansku sirotinju, gradi fabrike i puteve. Kao da porez plaćaju Islamskoj zajednici, a ne uzurpiranoj državi s kojom Islamska zajednica još nije potpisala ni ugovor!
To što Bošnjaci izdvoje za Islamsku zajednicu, jednako je budžetu tri nerazvijene bh. općine. To njen narod za godinu prokocka.
Dok god se s njenih minareta čuje ezan na svakom pedlju Bosne, u njenim klupama uče bosanska ptičad, po njenim se fakultetima sabira njena mladost, pišu se i izdaju knjige, obnavljaju, vraćaju i osnivaju novi vakufi, imat će ko da je brani.
A to znači da se još uvijek dobro raspoređuje!
Kur’anska poruka je univerzalna i pripada svima. Zekat je kur’anska kategorija i jasni su principi njegove raspodjele. Ali tu raspodjelu ne sprovodi, niti šerijat tumači svjetina niti televizijski reketari, već njena ulema.
Kad se institucija osiromaši i rastoči, kad se blokiraju njene funkcije, tada njena ulema svoje prnje može ponijeti na štapu.
Mi Bošnjaci više nećemo zakoračiti na tu mračnu stranu piše Ismet Bećar