Nanić:”Nismo pobijedili zato što smo bili jači borci, već nam je dragi Bog pomogao i donio nam pobjedu

IZET NANIĆ NA DŽENAZI MUHAREMA ŠAHOVIĆA, 24.NOVEMBRA 1994.GODINE

Esselamu alejkum,ja sam malo zakasnio, ali sam ipak stigao na vrijeme da čujem nekoliko riječi efendije koji vam se obratio prije mene. On je kazao da mi imamo jednog zaštitnika – Allaha, dž.š. Ja sam se u to jučer i uvjerio. Spomenuo je i jučerašnju akciju. I jučer smo pobijedili dušmanina, ali vjerujte, nismo pobijedili zato što smo bili jači borci, jer smo bili popustili, već nam je dragi Bog pomogao i donio nam pobjedu. Kao da je rekao: Vi morate pobijediti!
Akobogda, i ubuduće će nam On pomagati. Mi smo jučer pobijedili i četnike i autonomaše. Dakle, bilo je tu miješanog sastava. U jučerašnjoj borbi bilo je nekoliko šehida. Prvi je komandir čete za specijalne namjene “Hamza” (3 puta tekbir), a onda i komandir jurišnog voda, pa još dva njegova borca, i poslije još jedan. Bila je to krvava borba. Ali kao što rekoh, uz Božiju pomoć mi smo uspjeli pobijediti. Ne bih posebno govorio kakva je situacija u Bihaćkoj regiji. Reći ću samo da je teška i žalosna. Iz dana u dan padaju naši najbolji sinovi, oni koji u duši nose tekbir. A past će i oni drugi koji ne nose tekbir u sebi i ohole se kao da nisu smrtnici. Misle da će se sačuvati od smrti tako što će se sakrivati pred njom. Ne znaju da je svakome određena, ili u borbi ili u skloništu, ali će ona doći. Četnici su odlučili satrati ovu regiju i muslimanski narod, ali Bog dragi ne dade da nas oni sataru. Bez obzira na ove obične smrtnike koji bježe na konju od smrti, mi ćemo opet opstati i bez njih, a neka se svako od vas u ovome nađe. Sada je najpotrebnije da se svako vrati u svoju jedinicu. Prije svega, i mi u ovoj brigadi imamo one koji nisu u jedinici i pod hitno neka svako stane u svoj red, svoj stroj i svoju jedinicu. Neka svako izvršava svoje borbene zadatke. I u Bihaću je teško, ali ne samo u Bihaću, već će sutra biti teško i u Sarajevu, Zenici, Tuzli,… Mi sebe ne možemo gledati kao kao narod samo u Bosni i Hercegovini. Sudbina muslimanskog naroda doseže do Mekke, našeg centra. A ovdje se brati islam. Naša vjera. Na nama je da je odbranimo. Ja znam i vjerujem da imamo snage da se odbranimo od četnika. U to sam se jučer i ovih zadnjih dana uvjerio. Imamo snage, samo da oni što “na konju” bježe od smrti dođu na svoja mjesta i da shvate da ni ovaj četnik i niko na kugli zemaljskoj neće pobjeći od smrti. Ovo je samo jedno prolazno vrijeme. One što se prepuštaju strastima i grabeži na dunjaluku, put vodi u vatru.
Vratimo se, kao što rekoh, tim svojim jedinicama, svojoj vojsci, svome narodu i svome duhu. I da onu pušku čelično uzmemo u šake i ne samo da dočekamo četnike, nego da to bude onako kako smo to i jučer uradili. Sa malim snagama mi smo totalno porazili njihove najelitnije jedinice: niške specijalce koji su došli preko SAO Krajine, još jedan bataljon, Golubove (specijalna jedinica NO AP ZB), i još neke autonomaše,… (tekbir). Ali sam rekao ko ih je to, ustvari, porazio. Mi smo bili u rukama Boga dragoga koji nas pomože. Ja ne mogu ništa drugo kazati, ali vjerujem da je to samo zbog naše pravde, jer se mi borimo za pravdu i borimo se pošteno. A ona pobjeda koja nam je jučer donesena, nisam joj ja samo bio svjedok već su tu bili i borci iz jedinice “Hamza”, prve jurišne čete i druge starješine. Svi smo svjedoci granata koje su padale, a nisu pogađale. To je bio znak da smo mi na pravom putu i da se ne trebamo nikome žaliti. Nama je žao, jer pred nama leži komandir ČSN “Hamza”. On je meni posebno drag, ali moramo biti jači i preboljevati i shvatiti da je ovo neminovnost. Moramo biti jači od toga i na ovome svijetu. Ja se nadam da ćemo uskoro pobijediti. Htio sam kazati i sljedeće: Efendija je pitao hoćemo li halaliti ovome šehidu koji je pred nama. Vjerovatno je njegova duša tu negdje oko nas, on vama nije ništa dužan. A vi razmislite šta ste vi njemu i drugim šehidima dužni, svima koji su poginuli za Bosnu i Hercegovinu. Ako znate šta ste im dužni, onda je svaka druga riječ suvišna. Prema tome, ja apelujem na svakoga od vas, iako nije prilika da se na dženazama pozivaju ljudi na takve borbe, ali pošto je ovo borba za zaštitu muslimanskog naroda, borba na Allahovom putu, onda imamo pravo to činiti: nemojte se libiti i stanite u stroj. Vjerujem da borac nikada u životu nije sretniji nego kad pobijedi dušmanina. Jučer se desio preokret u borbenom duhu i moralu. Borcu koji se povlačio došle su drukčije misli u glavu i on je ponovo krenuo naprijed u borbu i – pobijedio. To ne može ni jedna vojna komanda, ni osmišljen plan akcije. To je Božija pomoć. A to bi trebala biti i naša tajna koju trebamo skrivati za sebe – prići vjeri što čvršće, kao što reče komandir ČSN “Hamza”: Ja vjerujem svakim danom u Boga sve čvršće i čvršće.” Tako treba i svako od vas. Ja sam njemu rekao da je on iskren. U tom smislu, ako se svako nađe od nas, onda je samih Bužimljana dovoljno da odbrani čitavu regiju, pošto je uglavnom i branimo. Nemojte zaboraviti i nemojte biti ljubomorni, pošto ima raznih informacija i dezinformacija za Bihać, Cazin, Kladuščane i ostali narod iz drugih gradova. Svi su ljudi jednaci. Vjerujte, da u Bihaću ima gro ljudi koji žele da pobjeđuju kao što i mi pobjeđujemo. I oni žele da oslobode BiH. Ginu i tamo šehidi, i ljudi i borci. Međutim, ima nešto što ne ide kako treba. Ali mi moramo podbočiti pa da i tamo krene kako treba. onda će se sve uklopiti poput zupčanika i da će sve krenuti kako treba i doći do svoga cilja. Najvažnije od svega, s obzirom da ima raznih informacija i dezinformacija, jeste da narod ne klone snagom duha i da shvati da je naša snaga neiscrpna. A neiscrpna je samo onda dok crpi snagu iz duha. Mi smo svjesni zbog čega se borimo, jer mi kao takvi ne možemo izgubiti. Pobjede nam se nude. Bog dragi nam je dao ruke koje možemo opipati. Neka svako pipa svoje ruke i vidi da su zdrave i da mogu uzeti onu pušku. Bog nam je dao i mozak i glavu i mjesto gdje živimo i sve ostalo. Naše je samo da se stavimo službu i odradimo naš zadatak, a Allah nam je dao i zadatak. Jučer nam je pokazao kada su mnogi klonuli duhom, kada sam i ja bio klonuo duhom, jer sam vidio da vojska nije baš onakva kakva je bila. Tada kao da nam je rečeno: Ne smijete klonuti, jer vi morate pobijediti. Stoga, mi moramo pobijediti i druga varijanta ne dolazi u obzir. Svi oni koji su na konjima trebaju sići i vratiti se u redove. Proučimo “elham” pred duše šehida širom Bosne i Hercegovine i da taj “elham” bude zavjet svim šehidima da ćemo mi stati i da ćemo ići putovima borbe do slobode BiH i da četnik nikada neće ući u Bihaćki okrug, a posebno da neće ući u Bužim i druga područja. Proučimo Elham kao zavjet da će svako od vas stati na svoje mjesto i u svoj stroj i da brani ono što nam je Allah, dž.š., dao da odbranimo i da pobijedimo na kraju.

saff.ba