Majka Mina Alić sanja svog sina Ibrahima i njegov 7. bataljon

Visits: 747 Today: 1

“Možda sè čudiš sine ovoj mojoj priči? Možda ćeš reći starost joj uzela razum? Svaku noć sine, sanjam isti san.. Kolonu nasmijanih vojnika i dva broja i 55 sivih planinskih sokolova.. Svaki put isto, izlaze po dvojica iz magle nasmijana. Mladi ko rosa. Kao onda kad ih vidjeh.. Za sve ove godine rijetke su noći kada mi ne dođu na san.. Prvi u koloni nosi zastavu. Na njoj dva broja 2 i 7. Poslije njega iz magle izlaze i ostali.. Znam ja sine moj, da su to ahbabi mog rahmetli Ibrahima. Znam ja sine, iako učevna nisam, da je to njegova SEDMICA. Druga četa.. Mogu razaznati dobro i njihovog Tubića. On uvijek zadnji izlazi iz magle i njima postrojenim pokazuje vrhove planinskih vrleti iznad kojih kruže onih 55 planinskih sokolova.

Šehidskih duša njihovih ahbaba koje uvijek prate i nadlijeću kolonu u mojim snovima..Koji bdiju nad njima. U ramazanskim noćima ta magla bude gušća a vaša lica jasnija.. A oko planinskih sokolova iznad vas nur obasjava.
Ja sine, iako sam u poznim godinama, vidim.Vidim i da vas, kako godine prolaze zaboravljaju. Vidim i neke ljude kojima nije prijatno kada ste vi u blizini..To su ovi koji naplaćuju vašu potrošenu mladost.To su sine, ovi što dođu da se slikaju da meću cvijeće na spomenik..

Duša me boli sine, kad vidim neke od vas kako se pred veče vraćaju u kamionu, poslije napornog dana na građevini. Bez staža..Bez budućnosti..Bez sreće. A tražili ste tako malo. Beznačajno. Za sebe skoro ništa. A toliko toga ste dali. I njima samim. I nama. Znam da neki od vas piju.. Nemojte ih.. Pustite.. Nemojte da mi sudimo.

Ostavite njima njihove tuge.. Gledajte djeco moja da se vi družite.. Mog Ibrahima nema.. A svi vi..ste moja djeca. Nemojte zaboraviti vašu mladost zajedničku.. A narod zna a dragi Bog vrednuje..Kako On to samo zna.. A ja ti odoh sine.. Nastupila jacija.. Iako sam sama, ipak mi kako nastupa noć, nekako drago. Jer ću ponovo snivati tako draga lica. I sive planinske sokolove. I drugu četu naše slavne SEDMICE.. A onda mi srcu bude milo.. I pored moje majčinske boli..
I pored moje staračke samoće..Zapamti sine, MAJKA I DOMOVINA SU ISTO .”

Elvir Peštalić