MAJKA I BABO šš
MAJKA I BABO šš
Zaspali bi, kao i svake veÄeri.
Majka i babo ostali bi malo duže budni.
Mali sobiÄak. Nama dovoljan.
Klanjala bi se jacija, a onda na poÄinak.
Zimsko doba. Dan onako kratak, pa noÄ brzo stigne.
Stigne tako i umor. Te veÄeri ne mogodoh zaspati. OsluÅ”nuh razgovor koji Äe mi života cijelog ostati zapamÄen, koji Äe mi u srcu ostati.
“Mejro, imam joÅ” par poslova za obaviti, pa Äe i plata”, veli babo.
“Hvala Allahu. BiÄe svega. Samo nek je insan živ i zdrav”, majka Äe onako polahko, dok sprema sobu.
“Ostalo je joÅ” malo da sakupim i biti Äe dovoljno barem za poÄetak da Merimu i Muhameda od Å”kolujemo.”
ZarosiÅ”e oÄiā¦
“BiÄe, ako Bog da, biÄe. Samo nek je s hajrom, poÅ”teno, Allah Äe dati.”
Te veÄeri, nakon tog razgovora, majka i babo zaspali su.
Ja nisam.
Ostala sam budnaā¦ I razmiÅ”ljala.
OÄiju rosnih, Allahu zahvaljivala, na blagodati roditelja.
Majka je domaÄica bila. Babo radio na dnevnicu.
OdŔkolovali su nas. Ostvarili su ono Ŕto su nanijetili.
ā¦ i uvijek je bilo taÄno ono majÄino, “ā¦ samo nek’ je s hajrom, nek’ je poÅ”teno, Allah Äe dati.”
RijeÄi su koje na svoje evlade prenesoh kao životno pravilo.
Majkoā¦
Baboā¦
Allah vas Džennetom obradovao. Amin Ya Rabbi.”