Majčino pismo… Znaš da ćemo svi jednog dana napustiti ovaj svijet…

Kako si sine?
Hoću da ti nešto predložim. Mnogo sam razmišljala i mislim da bi nam odgovaralo oboma. Ne moraš prihvatiti, samo mi dozvoli da ti objasnim o čemu se radi.
Znaš da ćemo svi jednog dana napustiti ovaj svijet, neko prije, neko kasnije, ali svako u svoje vrijeme. Sigurna sam da ćeš taj dan kada odem biti tužan. Vidim te u tvom crnom odijelu, putuješ i dolaziš da se oprostimo. Možda ćeš donijeti i buket ruža. Plakaćeš za mnom, ali ćeš se truditi da ispoštuješ ceremoniju i da sahrana prođe onako kako dolikuje.
Pa, šta misliš da umjesto tada, sada mi doneseš ruže?
Mrtva neću vidjeti koliko su lijepe, ni miris neću osjetiti.
Šta misliš da umjesto one kafe na bdijenju, sada dođeš da je popijemo zajedno?
Sigurno će biti ukusnija. Znaš da imam tajnu za kafu, a imam i mafine koje toliko voliš.
Šta misliš da umjesto onog crnog elegantnog odijela, danas dođeš u čemu god hoćeš?
Možemo otići i u neki lijep restoran na ručak.
Ne brini, platiću.
Znaš, zamišljam da ćeš kada umrem doći sa svojom suprugom i djecom i svi ćete imati tužna lica. Hajde da to promijenimo. Dođite danas. Mogu i skuhati nešto ukusno. Možemo i gledati filmove kao kad si bio dijete ili ići u šetnju. Možda i jesti sladoled.
Umjesto da taj dan putujete očajni zbog moje smrti, dođite sada i uživajte u činjenici da sam živa. Kada umrem nećemo moći ni razgovarati.
Sine, uspori malo, napravi pauzu.
Reci mi šta misliš o mom prijedlogu?
Mijenjaću ga za onaj dan kada umrem.
Ne moraš tada dolaziti.
Dođi danas da svi uživamo.
P.S. nećeš zažaliti, obući ću najljepšu haljinu, nabaciti najljepši osmijeh i zagrliti te najjačim zagrljajem. Znaš da te mama voli zauvijek.

ilmi batin