Kad vidim previše našminkanu ženu, prva pomisao mi je: Šta li pokušava da sakrije i ubije u sebi?!

Kad sam se emocionalno najlošije osjećala, bila sam najdotjeranija, najsređenija vizuelno.

Valjda je to bio neki odbrambeni mehanizam od samosažaljenja, ali i žaljenja drugih.

A drugi su bili zbunjeni, odmjerali me od glave do pete začuđeno, zagledali kao eksponat u muzeju ne bi li ikakvu crtu bola i sekiracije vidjeli na mom osmijehu, u mojim “veselim” očima i čehri.

I cini mi se da su bili razočarani. Ljudi vole da nas žale – riječima najčešće. Srcem rijetko ko da te požali i da pruzi ruku.

Danas, nakon svega, kad vidim previše našminkanu ženu, prva pomisao mi je: šta li, duša draga, pokušava da sakrije i ubije u sebi….?

S čime li se ovako žestoko bori…..

Sara Sabri