Jesmo li i mi spremni na ovakav oblik i obim žrtve za svoje voljene?Uzmimo pouku iz slijedećeg događaja:
Uzmimo pouku iz slijedećeg događaja:
Oženio se ljepoticom djevojkom iz komšiluka koju je volio. Spajala ih je velika i iskrena ljubav. On je radio kao inžinjer u inostranstvu. Jednog dana, supruga mu je javila da je oboljela od bolesti (tumora-raka kože) koja je počela nakaziti njeno lice. U pismu je predlagala da sklope sporazumni razvod braka.
On je u pismu uzvratio: „Sačekaj, ovih dana ću ja ako Bogda – doći kući, pa ćemo se dogovoriti“.
Na putovanju je imao manji udes. Kratko je ostao u bolnici.
Ali, kući se vratio slijep. U saobraćajnoj nesreći je izgubio je vid.
Njegova supruga sada nije mogla tražiti razvod braka i ostaviti ga slijepog i samog u kući.
On nije primjećivao da ona više nije lijepa. Nastavili su da sretno žive.
Nakon nekoliko godina, bolest njjegove supruge je uznapredovala i ona je preselila na drugi svijet.
Ožalošćeni suprug je stajao tužan nad njenim mezarom.
Ljudi su ga sažaljevali sada je slijep, sam, jadnik, kako će dalje živjeti u takvom stanju.
Nakon ukopa je ustao i žurno krenuo kući.
Ljudi su ga posmatrali sa čuđenjem.
Slijep, a sam, i još bez štapa žurno odlazi kući.
Negov komšija ga je dozvao: „Stani čovječe, polahko hodaj, past ćeš!?
A on, dostojanstveno okrenuvši se komšiji reče: „Nisam ja nikada, niti jedne minute bio slijep!“
Kakvo poštovanje prema supruzi!
Na kako lijep način je sačuvao svoju voljenu hanumu i njeno dostojanstvo!
Jesmo li i mi spremni na ovakav oblik i obim žrtve za svoje voljene?
Nije on slijep. Slijepi su oni koji žive pored svojih ljepotih, plemenitih i čestitih hanuma, a pogled im je uprt u druge!
Gospodaru naš, podari nam u našim bračnim drugovima i djeci radost očima našim i učini nas vođama bogobojaznim.
