Jedna djevojčica je umrla od kuge pa ju je njen otac vidio u snu i rekao joj:
Kaze Ibn Kajjim:
“Jedna djevojčica je umrla od kuge pa ju je njen otac vidio u snu i rekao joj:
“Kcerkice moja obavijesti me o Ahiretu.”
Pa je rekla:
“Stigli smo do strašnog mjesta, a bili smo znali, a nismo radili. Tako mi Allaha jedno
‘SUBHANALLAH’ ili jedan rekat na stranicama mojih djela mi je draze od dunjaluka i svega što je na njemu.”
Zaista je djevojčica rekla
veličanstven govor (bili smo znali a nismo radili), međutim, mnogi od nas ne razumiju šta se time podrazumijeva.
●Znali smo da ako kazemo
‘SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI’,
sto puta da ce nam biti oprošteni grijesi kada bi bilo poput morske pjene.
(A prolazili su dani a da to ne kazemo)
●Znali smo da dva rekata duha
namaza mijenjaju sadaku.
(A prolazili su dani za danima i nismo ih klanjali)
●Znali smo da onaj ko posti jedan dan dobrovoljno na Allahovom putu Allah ce od njegovog lica udaljiti vatru sedamdeset godina.
●Znali smo da onaj ko obiđe
bolesnika prati ga sedamdeset
meleka koji čine istigfar za
njega.
(A nismo obilazili bolesnog)
●Znali smo da onaj ko klanja
dzenazu i isprati je sve dok ne
bude ukopana ima dva ogromna
brda nagrade.
(A prođu dani a ne klanjamo nekome dzenazu)
●Znali smo da onaj sagradi radi
Allaha mesdzid pa makar koliko je ptičje gnijezdo Allah njemu sagradi kucu u Dzennetu.
(A nismo se trudili u gradnji mesdzida pa makar sa malom svotom)
●Znali smo da onaj ko se brine o
udovici i njenoj siromašnoj djeci je poput mudzahida na Allahovom putu, i kao onaj koji stalno posti, ili kao onaj ko klanja nocni namaz i ne spava.
(A nismo učestvovali u izdrzavanju udovice i njene djece)
●Znali smo da onaj ko prouči jedan harf iz Kur’ana ima za njega desetostruku nagradu.
(A nismo vodili računa o njegovom svakodnevnom čitanju)
●Znali smo da je za primljen hadz nagrada Dzennet i da se nakon njega hadzija vraca bez grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.
(A nismo se trudili da ga obavimo iako smo imali mogucnosti)
Zaista je vrijeme da promijenimo svoj zivot i da se pripremamo najljepšom pripremom za dan polaganja računa.
(Dan u kojem ce
čovjek bjezati od svoga brata, i
svoje majke, i svoga oca, i svoje supruge, i svoje djece.Toga ce Dana svaki čovjek samo o sebi brinuti).
Mi se mozemo jos danas potruditi da zaradimo dobro djelo, a sutra , sutra nas mozda vise nece biti i necemo imati priliku da trazimo oprost za svoje grijehe.
Ne odlazimo nista za sutra.
Jer mnoga sutra su prosla a ti nisi bas nista uradio/la…
” Zapecaceni Dzenetski napitak”
