Jedanaest opasnih društvenih bolesti kod Bošnjaka

Visits: 694 Today: 1

Hafiz Ibrahim Trebinjac (1912-1982.) je prije sedamdeset i pet godina objavio djelo „Nekoliko opasnih društvenih bolesti kod nas“, u kojima je spomenuo jedanaest glavnih problema koji su rašireni među bošnjačkim narodom svog doba.To su slijedeći društveni problemi:alkoholizam,blud i nemoral,kocka,nepismenost i neprosvijećenost,nesloga i pocjepkanost,pomanjkanje higijenskog života,slab vjerski osjećaj,lijenost i nerad,nepoštenje u međusobnim odnosima,podavanje štetnoj modi i oponašanje drugihi pomanjkanje odgoja djece.Zanimljivo je s ove distance pogledati ovaj spisak i uporediti s našim stanjem, jer su jako prošireni i danas.Hafiz Trebinjac je za svaku bolest ponudio i lijek, od kojih su neke: da postanemo svjesni zla koje nanosimo sami sebi, da znamo da nam je spas u povratku vjeri, opominjanje, savjetovanje i usmjeravanje od nadležnih (uleme), rad s mladima ali i odgajanje njihovih roditelja, navikavanje na rad i privređivanje.U tom smislu, hafiz Trebinjac poručuje onima koji su ga kritikovali zbog stavova o povratku vjeri, optuživši njega i druge bosanske alime da su ‘nazadnjaci’.„Mi jesmo nazadnjaci, ali u tom smislu što molimo, tražimo, apeliramo na svakog muslimana i muslimanku da se vrati nazad islamskom životu. Kao takvi, ostat ćemo uvijek, jer smo uvjereni da samo tako služimo Bogu i interesima vjere, kao i na dobrobit svoje islamske braće i sestara.“

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Pročitajte još: Iz riznice mudrosti Hasana Basrija

Ljudi, ja vam dajem savjet, a nisam ništa bolji od vas, niti ispravnije od vas u životu postupam. I ja sam sebi nasilje činim jer ne vladam svojim nefsom, niti ga nagonim na izvršavanje dužnosti prema njegovom Stvoritelju i Gospodaru. Ali kada vjernik ne bi drugom vjerniku savjete davao dok sebe ne uredi, nestalo bi upućivača, umanjio bi se broj onih koji opominju i ne bi ostao niko ko bi pozivao ka Allahu džellešanuhu i u ljudskim srcima obljubivao ljubav prema Njemu. A ne bi niko ni od grijeha sprečavao. Život je, međutim, u druženju sa učenim i znanim i u međusobnom opominjanju.• Šta je to? Vidim ljude, ali ne vidim pameti, čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj svijet je ušao u vjeru, pa izašao (iz nje). Znaju šta je dobro, ali dobro ne rade. Znaju šta je zabranjeno, ali ga čine. Vjera im je smo na jeziku. Upitaš li nekog od njih da li vjeruje da će za djela polagati račun, on ti odgovori da vjeruje. Kunem se Vladarom Sudnjeg dana da laže! Jer u lijep odgoj i svojstva vjernika spada: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, samilost prema potištenom, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz istrajnost.• Nikakvo dobrovoljno dobro (nafila) nije ravno dobroti koju učiniš roditeljima svojim, pa ni hadž ni džihad.• Prije vas su ljudi imali nježnija srca i više strahovaše za svoju vjeru. Međutim, vaša je vjera danas tanja, a srca grublja.• Čovjeku je bolje da nauči neko korisno znanje i postupa prema naučenom nego da čitav ovaj svijet, kad bi ga imao, žrtvuje za onaj svijet.

• Čovječe, sam mriješ, sam ćeš biti ponovo oživljen i sam ćeš za svoja djela odgovarati. Kad bi svi ljudi bili pokorni Allahu džellešanuhu, a ti sam prema Njemu griješio, ne bi ti njihova pokornost ništa koristila! A kad bi svi ljudi griješili, a ti sam pokoran Allahu bio, ne bi ti njihovo griješenje nimalo naudilo.• Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran! Drugima pronalaziš grijehe, a svoje grijehe zanemaruješ i zaboravljaš. U oku svoga brata vidiš trunku, a u svome oku ne vidiš gredu. Koliko je malena tvoja pravednost, a velika tvoja nepravednost!• Tražite znanje – da biste razumjeli vjeru.• Kome će se musliman požaliti ako ne bratu muslimanu?! Jer koga boli ono što njega boli ako ne boli njegova brata u vjeri ?! Musliman je ogledalo muslimanu: preko njega on sagledava svoje mahane i uočava greške. Prije vas bi musliman sretni svoga brata pa mu reci: ‘Brate moj, ja ne mogu sve svoje grijehe ni znati ni vidjeti. Zato, ako u nećemu vidiš dobro, naredi mi da ga činim, a spriječi me u zlu!’• Vjernik ostaje uvijek isti, bez obzira na vrijeme i situacije. On ostaje nesalomljiv u vjeri, s jednim istim licem i na jednom putu. A licemjer se mijenja prema vremenu i prilikama gledajući samo svoju korist, a ne ustručavajući se zakinuti drugoga.

Priredila: Alma Kazić za Akos.ba