Ja se neću rukovati sa ubicom naše djece i okupatorom naše zemlje

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ovo je prisjećanje na jednog od velikih islamskih učenjaka koji će ostati upamćen po svojoj izvanrednoj učenosti, iskrenoj vjeri, pobožnosti i principijelnosti, ali će također ostati upamćen i kao veliki prijatelj naše države Bosne i Hercegovine i našeg naroda.

Naime, riječ je o rahmetli šejhu Džadulhakku Ali Džadulhakku (1917.-1996.), koji je, između ostaloga, od 1982. do 1996. godine, bio i šejhu-l-azhar.

Međutim, šejh Džadulhakk nije bio samo jedan u nizu učenjaka koji je obnašao funkciju šejhu-l-azhara, već je on islamsko znanje primjenjivao u praksi i u potpunosti opravdao titulu šejhu-l-azhara. Muslimani Egipta, ali i cijelog islamskog svijeta, pamtit će ga po njegovim principijelnim stavovima i fetvama u kojima je hrabro i dosljedno branio principe i propise islamskog vjerovanja.

Jedna od njegovih fetvi je i ona o odnosu prema cionističkom i okupatorskom Izraelu.

Naime, u vrijeme prave poplave zahtjeva za normalizacijom odnosa između Palestine i Izraela, koji su podrazumijevali tek puki mir i formalno primirije bez ostvarivanja i vraćanja bilo kakvih prava Palestincima, šejh Daždulhakk je izdao fetvu koja je objavljena u skoro svim svjetskim medijima, a koja je glasila: ”Musliman koji ode u Jerusalem, on je grješnik, on je grješnik.” (On je Jerusalem, odnosno Kuds, smatrao okupiranom teritorijom).

Zatim, kada je tadašnji predsjednik cionističkog Izraela, Ezer Weizman došao u zvaničnu posjetu Egiptu, egipatska politička vrhuška isplanirala je i njegov susret sa šejhu-l-azharom, Džadulhakkom Ali Džadulhakkom, ali bez prethodnih konsultacija sa šejhom. Šejh je rezolutno odbio takav susret rekavši: ”Nikada se neću rukovati sa ubicom naše djece i okupatorom naše zemlje.”

I nije popustio pred silnim pritiscima već je ostao dosljedan svome stavu, čime je Hosnija Mubaraka i njegovu vladu doveo u nezavidnu poziciju.

Zatim, šejh Džadulhakk je kategorički odbio prihvatiti izraelski pristup vodama Nila, izrekavši tada svoju poznatu rečenicu: ”Izraelski pristup vodama Nila teže je ostvariv od njihovog posjedovanja Mjeseca”. Sljedeći dan je ova njegova rečenica osvanula na naslovnicama mnogih svjetskih novina.

Zatim, neki egipatski ekonomisti i biznismeni podsticali su Hosnija Mubaraka da traži fetvu kojom će se dozvoliti bankovna kamata (ostvarivanje profita na deponovani novac) kako bi se ljudi potaknuli da drže novac u bankama, pa je Mubarak, na jednom od svojih sastanaka, rekao šejhu Džadulhakku: ”Zbog tvojih stavova i fetvi bankama prijeti bankrot. Ljudi ne stavljaju novac u banke. Uvaženi šejhu, izdaj fetvu kojom ćeš spasiti razorenu ekonomiju i dozvoli polaganje novca u banke, jer ljudi imaju veliko povjerenje u Al-Azhar. Smatram da je to nužno učiniti u ovoj situaciji.”

Tada je šejh Džadulhakk ustao i ljutito odgovorio predsjedniku Mubaraku, rekavši: ”A ko ti je rekao da sam ja onaj koji zabranjuje i dozvoljava (oharamljuje i ohalaljuje)? Onaj Koji stvari čini dozvoljenim ili zabranjenim je Allah, i moja fetva o zabrani bankovne kamate ili profita na deponovani novac neće se nikada promijeniti.”

Šejh Džadulhakk Ali Džadulhakk ostat će upamćen i po svom stavu u vezi Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju koja je održana 1994. godine u Kairu.

Naime, dokument te konferencije, između ostaloga, uključivao je i dozvolu homoseksualizma, preljuba i pobačaja, jednakost između muškaraca i žena u nasljeđivanju i druge stvari koje su u suprotnosti sa učenjima islama.

Nakon toga su, šejhu-l-azhar Džadulhakk i drugi islamski učenjaci sa Al-Azhara, objavili proglas u kojem su pozvali muslimane da ne poštuju ni jednu odredbu tog dokumenta koja je protivna Šerijatu. Ta izjava imala je ogroman utjecaj na političko vođstvo Egipta koje je odmah podržalo stav šejhu-l-azhara. Mubarak je bio prisiljen izdati saopćenje u kojem je potvrdio da muslimanski Egipat neće dopustiti da se na Konferenciji donese bilo kakva odluka koja se sukobljava sa islamom i njegovim uzvišenim principima i vrijednostima.

Kada je ministar obrazovanja u Egiptu donio odluku o zabrani nošenja marame djevojčicama u osnovnim školama i potrebi za pristankom i saglasnošću roditelja, zaboravio je da u Egiptu žive istinski islamski učenjaci koji se boje samo Allaha. Naime, Šerijatska komisija Al-Azhara je donijela odluku kojom je odluku Ministarstva obrazovanja proglasila ništavnom i protivnom islamskom Šerijatu. To je prisililu egipatsku vladu da povuče provedbu sporne odluke ministra obrazovanja.

Ja sam vidio islam i muslimane u srcu Evrope – u Bosni i Hercegovini

Ne smijemo zaboraviti da je šejh Džadulhakk Ali Džadulhakk bio i veliki prijatelj Bosne i Hercegovine. Tako je, u vrijeme srbo-četničke agresije na našu zemlju, ovaj plemeniti čovjek i vrli islamski učenjak, brinući za sudbinu muslimana i islama u Bosni i Hercegovini, kao državni muftija, 1992. godine poslao šejha Džemala Kutba kao izaslanika ispred Al-Azhara da utvrdi stvarno stanje u Bosni i Hercegovini. Šejh Džemal Kutb boravio je u Bosni i Hercegovini 14 dana, obišavši nekoliko bh. gradova među kojima i Srebrenicu. On je tada, komentirajući poznatu izjavu Muhameda Abduhua: “Bio sam na Zapadu i vidio sam islam bez muslimana, pa sam se vratio na Istok i zatekao muslimane bez islama”, rekao: “Ja sam vidio i islam i muslimane u srcu Evrope” (tj. u Bosni i Hercegovini).

Nakon povratka iz Bosne i Hercegovine napisao je izvještaj o patnjama Bošnjaka usljed agresije na Bosnu i Hercegovinu i predao ga šejhu Džadulhakku. Šejhu-l-azhar je proslijedio taj izvještaj predsjedniku Mubaraku koji je nakon toga odlučio poslati mirovne snage ispred Egipta u Bosnu i Hercegovinu.

Ovaj veliki islamski učenjak nije imao dunjalučkih težnji. Živio je i umro u svom malom stanu u četvrti Al-Manial. Njegov stan nalazio se na petom spratu stare i trošne zgrade, a kada mu je vlada ponudila da se preseli u noviji i konforniji stan, on je to glatko odbio.

Osim toga, šejh Džadulhakk nije prihvatao nikakva dodatna novčana sredstva osim svoje osnovne plate. On i njegova porodica živjeli su vrlo skromnim životom.

Zbog takvih učenjaka mnogi su se bojali Al-Azhara, a pogotovo političari i vladari. Molimo Allaha da nagradi najljepšom nagradom šejha Džadulhakka za njegov hizmet islamu i muslimanima i da ga nastani u džennetskim perivojima. Amin!

saff.ba