“…i sva ljepota života, stala bi u ta četiri zida.
Malehna sobica. A tako velika.
I vazda puna mjesta za svakog ko bi došao.
Za svakog ko bi s povodom… I bez povoda svratio.
A danas, kuće na spratove. Ko zgrade.
A tijesne. Malo li je i 5 soba…
Nema uć’, ni doć’, ni makar proć’… A kamoli kahvu popit’.
Napredno vrijeme, al’ bez duše.
Nema duše bez insana…
Nema bereketa bez musafira…
… a nema ni bez, “bujrum, na pojednu”.
Eto, zato je vazda radosti, u malome bilo.” ♥️♥️♥️
Faruk Begtašagić

Hanuma