Dvadeset i više loših posljedica grijeha (nedostatak opskrbe, otuđenost, poteškoće u životu…)

Griješenje i neposlušnost prema Allahu, ‘azze ve dželle, dovodi do loših posljedica koje utječu na srce i na čitavo tijelo, na dunjaluk i na ahiret. To su:

1. Nedostatak znanja, a posebno o Šerijatu, jer griješenje zatvara put svjetlosti njenom prodiranju u srce; Allah, dželle šanuhu kaže:
“…I bojte se Allaha, Allah vas uči…” (Kuran, 2/282)

2. Nedostatak opskrbe, a kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem:
“Zaista se čovjeku zabranjuje opskrba zbog grijeha koje čini.” (Ahmed)

3. Otuđenost koju griješnik osjeća u srcu tako da on ni u čemu ne osjeća zadovoljstvo, makar imao pred sobom sve ovosvjetske blagodati;

4. Otuđenost od ljudi, a posebno onih koji dobro čine. Takva osoba izgubi bliskost prema porodici, djeci, rođacima, pa čak i sebi postane stran. Neki naši prethodnici su rekli:
“Kada griješim prema Allahu, ‘azze ve dželle, to vidim u ponašanju svoje žene i djece prema meni.”

5. Poteškoće u životu i veće udaljavanje od Pravog puta;

6. Tama koja obavija njegovo srce, a koju on osjeća kao što osjeća noćnu tamu;

7. Grijesišenje slabi srce i tijelo udaljujući ga od upute, skraćuju mu žiovot i uništavajuži mu blagoslov.

8. (Griješenje i neposlušnost prema Allahu) odgajaju griješnike i nasilnike, jer griješnici ostavjlaju iza sebe griješnike, a oni koji dobra djela čine ostavljaju one koji ih nasljeđuju u tome;

9. Ojačavaju želju za griješenjem, a slabe mu želju za pokajanjem koje se na kraju potpuno izgubi;

10. Gubi osjećaj za ružna dijela, tako da ne primjećuje prezir drugih niti njihov govor o njegovim lošim postupcima;

11. Svaki grijeh je jedno od nasljedstva prijašnjih naroda koji su uništeni, kao oholost, razvrat…;

12. Griješenje dovodi do udaljavanja čovjeka od njegova Gospodara i dovodi do propasti, a Allah, delle šanuhu, kaže:

“…A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti…” (Kuran, 22/18)

13. Upornost u griješenju dovodi do gubljenja osjećaja za grijeh, on ga umanuje u svom srcu, a to je znak njegove propasti;

14. Posljedice griješenja čovjek osjeti na drugim ljudima s kojima dolazi u kontak, tako da i on i drugi ispaštaju zbog toga;

15. Griješenje dovodi do poniženja, a veličina se postiže samo pokornošću Allahu, ‘azze we dželle: “Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je veličina…” (Kur’an, 35/10)

Onaj koji želi veličinu postići će je samo pokornošću Allahu, ‘azze we dželle i zato su neki naši prethodnici upućivali dove: “Bože, daj mi veličinu pokornošću Tebi i ne ponizi me neposlušnošću Tebi”;

16. Griješenje truje razum i pamet čovjeku, a pamet ima svjetlost koju gase grijesi. Koliko god čovjek bude više griješio, Allah, dželle šanuhu, mu zapečati njegovo srce i on postaje od nemarnih:

“…Ono što su radili prekrilo je njihova srca.” (Kur’an, 83/14)

17. Spriječen je od blagodati dove Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem i meleka, jer je Allah ‘azze we dželle, naredio Svome Poslaniku i melekima da traži oprosta za vjenike i vjernice.

18. Nestanak stida koji je hrana srcu i osnova svakog dobra, što dovodi do zla. Kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem: “U stidu je svako dobro” i kaže: “Ono što su ljudi spoznali od prijašnjeg vjerovjesničkog govora je: Ako se ne stidiš radi šta hoćeš!”

19. U srcu oslabi veličanje Gospodara, ‘azze we dželle, jer da rob veliča svoga Gospodara ne bi se odao grijesima;

20. Zaborav na Allaha, ‘azze we dželle, što dovodi do otvaranja vrata šejtanu i propasti iz koje nema spasa;

21. Nestanak blagodati na čije mjesto dolaze nedaće, a to sve zbog grijeha, kao što kaže Alija, radijallahu anhu: “Allah dželle šanuhu, nije spustio belaj osim zbog grijeha, niti ga je uzdigao osim sa tevbom.” Allah, ‘azze ve dželle, kaže: “Kakva god vas nevolja zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Kuran, 42/30);

22. Grijesi utječu na oboljevanje srca dokle god je ono bolesno, ne koristi mu hrana koju koristi kao lijek. Kao što bolest utječe na slabljenje tijela, tako grijesi utječu na bolest srca i tako grijesi su produkt bolesnog srca. Onaj koji suzbija svoje strasti od griješenja njegovo mjesto je Džennet on će uživati Allahove blagodati, a velika je razlika imeđu toga i onoga što čeka griješnike:

“Čestiti će sigurno uću Džennet, a griješnici sigurno u Džehennem.” (Kur’an, 92/13-14)

Nemojmo misliti da se ove Allahove riječi odnose samo na blagodati ahireta i njegovu kaznu, već se to odnosi na troje: dunjaluk, berzah i na život nakon konačne odluke. Jedni su u blagodatima, a drugi u kazni. Da li postoji blagodat do blagodat srca, i da li potoji kazna do kazne srca? Da li ima gore kazne do kazne srca, straha, brige, žalosti, udaljavanje od Allaha i od ahireta, vezivanja za nekog drugog mimo Allaha? Svako robovanje mimo Allahu dželle šanuhu, i vezivanje za nekog drugog mimo Njega, ‘azze ve dželle, dovodi do kazne i propasti.

Autor: Salih Kurdi
Iz knjige: Islamske teme
Priprema: Menhedž