Dunjaluk je sličan slanoj vodi: Što se više pije, sve se više žedni.

Visits: 779 Today: 2

Ljubav samo prema ovom svijetu ima više loših posljedica, pa da navedemo samo neke:

Ljubav prema dunjaluku dovodi do njegovog veličanja, a Allah ne voli da se iko drugi veliča osim Njega.
Opasno ga je voljeti, jer je Allah ovaj svijet prokleo, osim onoga što koristi vjerniku, zato Allah otkako je stvorio ovaj svijet nije više u njega nikada pogledao.
Pretjeranom ljubavlju prema njemu on (dunjaluk) postane cilj pa tako Allaha zaboravimo.
Ljubav prema dunjaluku sprečava čovjeka da se posveti onome što će mu koristiti u vječnosti.
Zanimljivo je spomenuti samo ono najvažnije od Hasana el-Basrija kada je savjetovao halifu Omera b. Abdul-Aziza pa mu poručuje: „O, Vladaru pravovjernih, ne zaboravi da je Adem istjeran iz Dženneta, a kao kaznu dobio je ovaj dunjaluk. Zato je dunjaluk otrov od kojeg se umire. Bogatstvo je na njemu siromaštvo. Budi oprezan da mu se raduješ, jer iza radosti dolazi tuga, kao što iza bistre vode dolazi mutna.“[1]

Poslušajmo ovaj hadis: „Allah nije stvorio ništa Njemu mrže od dunjaluka i nije u njega pogledao od trenutka kada ga je stvorio.“[2] Još zanimljiviji je slučaj sa Ebu Hurejrom, r.a:

“Rekao je Allahov Poslanik: „O Ebu Hurejre, hoćeš li da ti pokažem cjelokupni dunjaluk?“ Rekao sam: „Hoću.“ Uzeo me je za ruku i odveo me na smetljište na kome je bilo lobanja, fekalija, stare odjeće i kostiju. Potom je rekao: „Ebu Hurejre, ove lobanje su žudjele kao što i vi žudite i nadale se, kao što se i vi nadate, ali danas su samo kosti bez kože, a potom će postati prah. Ovaj izmet je raznovrsna hrana koju su zarađivali, a onda je izbacivali iz svojih utroba pa je postala gadljiva ljudima.

Ove poderotine su im bile odjeća koju vjetar sada raznosi, a ove kosti su njihove jahalice na kojima su obilazili ovaj dunjaluk, pa ko će plakati za dunjalukom neka plače.“

I još je rekao: „Na Sudnjem danu će doći skupina ljudi čija će djela biti kao brdo Tihame, ali će biti bačeni u vatru.“

Upitaše: „Allahov Poslanice, jesu li bili klanjači?“

On odgovori: „Jesu, klanjali su, postili ibadetili, ali kada bi im se ponudilo nešto od dunjaluka pohlepno bi se na to bacali.“[3] Isa, a.s, je rekao: „Budite zadovoljni s malo dunjaluka i ispravnom vjerom kao što su dunjalučari zadovoljni sa malo vjere i puno dunjaluka.“[4]

H. Alija, r.a, je za dunjaluk rekao da je kao ujed zmije, njen dodir je nježan, a otrov poguban. Zato je dunjaluk sličan slanoj vodi što se više pije, sve se više žedni.[5]

Iz svega izloženog ne smije se shvatiti da treba patiti na dunjaluku i biti fukara. Bitno je da život na njemu ne postane sam sebi cilj, jer ovo je samo tranzit za dalji put. To je važno da shvatimo.

[1] Čujem šum, prijatelja ne vidim – izreke Hasana Basrije

[2] Vidi: Kitabu-l-erbein fi usuli-ddin, str. 129.

[3] Vidi: Kitabu-l-erbein fi usuli-ddin, str. 129.

[4] Ibid: 33 str.

[5] Ibid: 33.

knjigaljubavi.com