Da li ste znali da osobi kojoj klanja 40 ljudi dženazu… Pročitajte

Visits: 1499 Today: 1

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je, kad mu je u Kudejdu ili Usfanu umrlo jedno dijete, rekao Kurejbu:
– Vidi koliko se ljudi skupilo da klanja dženazu!
On je izašao, pre brojao ljude koji su se sakupili i obavijestio ga.
– Kažeš da ih je četrdeset? – reče on.
– Da! – odgovorio sam.
– Iznesite ga! – reče – Ćuo sam Božijeg Poslanika, a.s., kad kaže:
“Svakom muslimanu koji umre pa mu četrdeset ljudi, koji širk Allahu ne čine, klanja dženazu, Allah ukabuli njihovu dovu za njega! ”Muslimova zbirka hadisa – sažetak, str. 218.
Lijepo je porodici umrlog čim saznamo za smrt njihovog merhuma, izraziti ta’ziju (saučešće) na način koji će ublažiti njihovu tugu i trenutačnu bol zbog dunjalučkog rastanka sa članom obitelji.Porodica umrlog ne priprema hranu drugima koji u danima žalosti svraćaju u kuću zbog ta’zije, već to drugi, odnosno komšiluk i rodbina, čine za porodicu umrlog.U tim danima potrebno je ožalošćenu porodicu podsticati da jedu, kako njihova tijela ne bi klonula i kako ne bi oslabili.Poznati hanefijski pravnik Kemal Ibnul-Hummam kaže: ”Pokuđeno je ići i jesti kod porodice umrlog, jer se gozba priprema u veselju a ne u žalosti. Ovakva gozba je ružna novotarija.”Imam Ibnul-Abidin nakon što je potvrdio da je sunnet da rodbina i komšiluk pripremaju u danima žalosti hranu za porodicu umrlog, kaže: ”To je dobročinstvo i poštovanje porodice umrlog. Treba ih uporno nagovarati da jedu, jer će njihova tijela usljed žalosti klonuti.”Zabranjeno je naricanje za umrlim ili bilo šta drugo što ne priliči jednom muslimanu da čini, poput tuđih običaja: nošenje crnine, ostavljanje upaljenog svjetla 40 dana u kući u kojoj je rahmetlija preselio ili slično.Muslimanima je, a posebice članovima porodice umrlog, dozvoljeno da nakon smrti svome rahmetliji često uče dove i mole Uzvišenog Gospodara za oprost njegovih (ili njenih) grijeha i da na njegovo(ili njeno) ime dijele sadaku siromašnima i potrebnima.Neki to čine u pojačanom intenzitetu posebno prvih mjesec i po dana, dočim s takvim vidom sjećanja na svog umrlog treba aktivno nastaviti i kasnije.U islamskoj tradiciji poznata je praksa posjećivanja mezarja, a sve sa ciljem prisjećanja na smrt i uzimanja pouke iz tog obilaska i posjete mezaristana. Nakon obilaska mezarja čovjek svojoj kući treba da se vrati bogobojazniji, ozbiljniji i nadasve odgovorniji prema svim dužnostima koje pred njega njegov časni din i sami život nalažu.Prilikom prolaska pored mezarja ili pri posjeti određenog mezaristana ili mezara, sunnet je nazvati selam i proučiti dovu: ”Esselamu ‘alejkum ehled-dijari minel- mu’miniine vel-muslimiiin. Inna inša Allahu bikum lahikuun. Es’elullahe lena ve lekumul-‘afijeh!”Posjetilac pored navedenog može i dodatno (pro)učiti dovu za umrle merhume u tom mezarju ili za nekog svog rahmetliju iz obitelji. U toj dovi koju naravno možemo proučiti i na svom jeziku, treba moliti Uzvišenog Allaha za milost i oprost našim umrlima (ili umrlom), te za ugodan boravak u kaburu i za Džennet prostrani.Po nekim predajama umrli će biti obavješteni o našim selamima i dovama koje im šaljemo i koje učimo za njih, ali i o drugim eventualnim dobročinstvima namjenjenim njima (hajr-česme, vakufi, post, hadž i dr.)Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Čovjeku će se doista povećati deredže u Džennetu, pa će on zapitati: Odakle ovo?, te će mu se odgovoriti: To je od traženja oprosta tvoga djeteta za tebe! (Ibn Madže)Malik b. Rebi’a kaže: Dok smo jedne prilike sjedili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., došao mu je jedan čovjek iz Benu Seleme i upitao ga: Allahov Poslaniče, da li sam dužan činiti dobročinstvo svojim roditeljima i nakon njihove smrti? Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: Da, moliti Allaha da im se smiluje i da im oprosti, ispuniti njihove oporuke i ugovore nakon njihove smrti, poštovati njihove (bivše) prijatelje i održavati rodbinske veze koje su i oni održavali. (Ibn Madže)Nije zabilježeno od Allahova Poslanika, njegovih ashaba niti imama našeg (hanefijskog) mezheba, da su se ikada, bilo gdje sakupljali kako bi zajednički i javno poklanjali određene vidove sevaba svojim merhumima.Poslanik, a.s., bi često puta sam, a bio je predvodnik ummeta i zajednice, izlazio u obližnje medinsko mezarje i dovio za šehide i ostale merhume tog mezaristana, ne sazivajući nikoga da sa njim skupno poklanja sevapa od bilo kog ibadeta.O tome nas u više hadiskih predaja obavještavaju imam Buhari, Muslim, ali i drugi.

Za Akos.bA piše: Admir Iković