Brat Izeta Nanića jučer objavio pismo generala iz juna ‘95.: Da li je moje vrijeme prošlo? Možda sam nepotreban?

Visits: 883 Today: 4

Poštovani građani, istinu ko skriva, ne pripada nama- započeo je svoj post Nijaz Nanić, brat rahmetli generala Izeta Nanića.

Svim časnim pripadnicima 5. korpusa ČESTITAM GODIŠNJICU OSNIVANJA 5. KORUPUSA.

U to ime, odlučio sam objaviti pismo koje je rahmetli Izet ostavio iza sebe, u jednom od svojih ratnih dnevnika.

Zašto sada, nakon 27 godina od pisanja ovog pisma i isto toliko od pogibije rahmetli Izeta, ovo pismo objavljujem javno? Odgovor je jednostavan: SUDBINA.

ISTINA NAS OPLEMENJUJE I UČVRŠĆUJE NA ISPRAVNOM PUTU. Neka, svako za sebe izvuče pouku iz ove ISTINE.

BEZ PODJELA!

Slijedi tekst Izetovog pisma:

“Dana 4. 6. ‘95. primio sam koverat sa adresom: na ruke. Iznenadio me je sadržaj akta meni upućenog. Uvrijedio me je i ponizio do nogu. Tog momenta izgubio sam snagu. Načelniku štaba Kulauzoviću sam rekao da primi Načelnika štaba 5. Korpusa Selmanovića i k-danta 506. Miljkovića, koji su tog dana dolazili u brigadu i da odreguliše ostale zadatke u brigadi.

Otišao sam negdje da budem sam. Nisam očekivao udarac s leđa, a još sam manje znao da toliko boli. Odlučio sam, ne pripadam ovom krugu, nemam prijatelja u onom gdje sam se potajno nadao da imam.

Nemam podršku. Razmišljao sam, na jednoj strani sam bio „ja“, a na drugoj narod, država i borba. Gospodine Atife Dudakoviću, k-dante 5. korpusa, generale znam da ljudi mogu biti pokvareni i zli ali ne i prema prijateljima.

Da sam samo ja u pitanju rekao bih vam da ste bezosjećajan i zao čovjek, da ste zlopamtilo, ali u pitanju je narod i država i to vam ne mogu reći, smoći ću snage, šutjeti i trpjeti i raditi u duhu naredbi. Što je to zbog čega je sve zaboravljeno?

K-dante 5. korupsa, ja sam taj (uvažavajući vas i ostale) koji je kada je bilo najteže osvetljavao put pobjede i slobode, spašavao odbranu Spahića i Bihaća, poveo jedinice 5. korupsa u boj za Pećigrad, primio odgovornost odbrane i spašavanja već izgubljene Velike Kladuše, mnogo puta bio „uteg na vazi“ koji je donio pobjedu iz naizgled bezizlaznih i teških situacija koje smo više puta zajedno osjećali.

Tačno, u svemu tome bilo je i grešaka, ali one su kao što reče naš predsjednik gospodin Alija Izetbegović kao rupe u siru, samo što nažalost neko vidi samo te rupe. Moram vam kazati da te greške nisu namjerne, a još manje zlonamjerne, naprotiv moja razmišljanja su bila usmjerena samo prema neprijatelju „četniku i izdajniku“, kako ga pobijediti i kako donijeti slobodu našem narodu, našoj državi R BiH. Sada dio energije trošim na emocije i razmišljanja kome i zašto smetam, da li je ovo samo uvod u ono što se sprema, da li moram da se pazim i „svojih“..

Da li je moje vrijeme prošlo? Možda sam nepotreban? Šta znači rečenica „Ja ću srediti Nanića“ ? Zašto disciplinska mjera UKOR? Mogu samo da Vam kažem, da Vam bude na čast. Ja vama kao prijatelj izričem mjeru SRAM VAS BILO.

Nadam se da ćete je pravilno protumačiti i razumjeti.

Vašu naredbu br. 07/10-50 od 1. 6. ‘95. neću pravdati, tražim da istu stavite van snage.

Vaš ratni prijatelj ZA SLOBODNU BiH Potpis: Izet Nanić- objavio je na svome FB njegov brat Nijaz Nanić.