BEZ RAZMIŠLJANJA JE UZEO PUŠKU U RUKE ZA VRIJEME AGRESIJE NA BIH: DANAS ZAHVALJUJE KOMŠIJAMA I DOBRIM LJUDIMA

Sifet je jedva bio punoljetan kada je počela agresija na BiH. Bez razmišljanja je uzeo pušku u ruke i otišao braniti državu i narod. 

Dobri ljudi

Po završetku rata stigla ga je nepravda. Najbolje godine je ostavio u rovovima, a država mu se ”odužila” sa 192 marke penzije. Nezaposlen, obolio, morao je izdržavati porodicu radeći najteže fizičke poslove. A živjeli su u drvenoj kući ”na vrh” sela. 

Ono što nije uradila država, jesu komšije i dobri ljudi. Pokrenuta je akcija da se Sifetu napravi kuća. 

• Ima 20 dana kako sam uselio u kuću. Bila je stara, ruševna kuća od drveta. S obzirom na to da sam bolestan, troje djece, bila je totalno neuvjetna kuća za život – priča Sifet.

S njim razgovaramo ispred nove kuće. Puna su mu usta hvale za Amira Višću, porodicu Degirmendžić iz Olova, Senahida i Ramiza Ibrahimovića, Aldina Bjelića, ali i ostale komšije i dobre ljude koji su pomogli da živi u domu dostojnom čovjeku. 

• Tu je i Udruženje “Izvor dobročinstva” iz Vogošće. Ne znam kojim riječima da zahvalim dobrim ljudima. Bojim se da nekoga ne zaboravim, ali njihova dobra djela su upisana i zna Onaj koji treba da zna – dodaje Višća.

Kaže da su ga leđa dugo boljela i da je prije dvije godine morao na operacijski sto.

• Do tada sam pomalo i radio. Ali prije dvije godine me presjeklo, hitno me prebace u Sarajevo, operacija. Nisam mogao ni na jednu nogu, izgubio sam bio osjećaj. Nemam ravnoteže. I sad nosim kateter, nemam kontrolu – priča svoju tešku sudbinu Sifet. 

Poslije svake riječi kaže “hvala Allahu” i “bit će bolje”. Ovaj čovjek čelične volje školuje dvoje djece.

• Kćerka kreće na Prirodno-matematički fakultet u Sarajevo, a sin u gimnaziju u Olovo. Mjesečna karta za sina da putuje do Olova je 124 KM. A moja penzija je 192 KM. Ali dat će Bog nafake – govori Sifet Višća, dodajući da će sve uraditi da se djeca školuju. 

Ima stoke

Ima još jedno dijete od pet godina. Živi na selu. 

• Grehota je ne držati stoku, a na selu biti. Ja imam 18 ovaca i jednu kravu. I to je uhar. Mlijeko, sir, dobro je. Ima posla, ali šta ćeš. Ma samo da sam ja zdrav i da mogu raditi. Niko meni ne bi trebao pomagati da ja mogu – otužno kaže ovaj veliki borac, piše Avaz.ba.

Teška situacija

S obzirom na to da su Sifet i njegova porodica još u teškoj situaciji, svaki vid pomoći mu je dobrodošao.

Svi oni koji žele na bilo koji način pomoći ovom čovjeku i iskrenom borcu, kojeg život nije mazio, mogu ga direktno pozvati na broj telefona 061/845-372. hayat.ba