Ako im nećete pomoći, nemojte ih barem prezirati i ponižavati
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić/ saff.ba
Bila je hladna zimska noć. Ledena kiša je neprestalno padala i ljudi su se užurbano kretali ulicom kako bi se što prije sklonili od kiše. Neki od njih nosili su kišobrane kako bi se zaštitili od kiše, a neki su opet na sebi imali kišne kabanice.U toj hladnoj noći i po takvom nevremenu, pored puta je, poput kipa, nepomično stajao jedan čovjek.Na sebi je imao staru i otrcanu odjeću. Pogled mu je bio negdje odlutao, a krupne i tople suze slijevale su se niz njegovo lice i grijale mu obraze.Jedan od prolaznika pogledao ga je i cinično upitao: “Imaš li bolju odjeću? Ako imaš, što je nisi obukao!?”Zatim je stavio ruku u kožnu torbicu u kojoj se, pored drugih stvari, nalazio i njegov novac, a zatim oholo i drsko rekao čovjeku: ”Želiš li možda nešto?”Čovjek je mirno odgovorio: ”Želim da se što prije udaljiš od mene, da te ne gledam.”Oholom prolazniku nije preostalo ništa drugo nego da se udalji, mrmljajući i izgovarajući psovke upućene čovjeku koji se smrzavao na kiši.Ulica je ubrzo postala pusta. Ostao je samo onaj čovjek u svom trošnom odijelu. Pošto mu je dodijalo stajati, sjeo je na mokru zemlju i čekao da kiša prestane. Zatim je otišao u obližnji hotel. Prišao mu je recepcionar i rekao mu: ”Ne možete ovdje sjediti. Ovdje je zabranjeno prosjačenje.”Tada ga je čovjek pogledao pogledom punim srdžbe, a zatim je iz trošnog kaputa izvadio ključ na kojem je pisalo: 1b. To je ključ od najboljeg i najluksuznijeg apartmana čije sobe gledaju na rijeku. Krenuo je prema stepenicama, a zatim se okrenuo recepcionaru, rekavši mu: ”Izaći ću za pola sata. Hoćeš li mi pripremiti moj Rolls-Royce?”Recepcionar je bio zapanjen. ”Ko je ovaj čovjek?” – pitao se u sebi – ”Čak i čistaći nose bolju odjeću od njega, a odjednom mi spominje Rolls-Royce.”
Nakon pola sata on je napustio svoju hotelsku sobu i pred recepcijom hotela pojavio se potpuno drugi čovjek. Na sebi je imao luksuzno odijelo, a lijepo namještena i svezana kravata te izglanjcane cipele odavale su gospodske manire maloprijašnjeg prosjaka. Recepcionar je još uvijek bio zbunjen.Čovjek je izašao i sjeo u svoj Rolls-Royce, a zatim je zovnuo recepcionara i upitao ga: ”Kolika ti je plata?”Recepcionar: ”2.000 dolara.”Čovjek: ”Je li ti to dovoljno?”Recepcionar: ”Ne baš, gospodine.”Čovjek: ”Da li bi volio da ti se poveća plata?”Recepcionar: ”A ko ne bi volio, gospodine.”Čovjek: ”Zar ovdje nije zabranjeno prosjačenje?!”Recepcionar je postiđeno odgovorio: ”Da, gospodine.”Čovjek: ”Teško vama! Rangirate ljude prema novcu i bogatstvu. Ja svake zime pokašavam da doživim i iskusim osjećaj siromaha, pa obučem trošnu odjeću i izađem na ulicu poput beskućnika, kako bih na vlastitoj koži osjetio patnju siromaha.
Stoga, tebi i onima poput tebe, mogu samo kazati: ‘Teško vama, bijednici!’ Ko nema novca, on po vama nema ni poštovanja. Kao da je sramota biti siromašan. Ako im nećete pomoći, nemojte ih barem prezirati i ponižavati.”
