Čudan zeman nastade: Pjesma zbog koje su imamu iz Žepča odrubili glavu

Abdulvehab Ilhamija Žepčevi je bio jedan od rijetkih pjesnika koji je u tom vremenu pisao na bosanskom jeziku, a odlikovao se po svojoj iskrenoj pobožnosti i ispravnim životom. Svojim riječima i djelom bilo je uzor svog vremena, a zbog stihova pjesme “Čudan zeman nastade”, došao je u sukob sa tadašnjim vezirom Dželaludinom-pašom koji je naredio da Ilhamija iz Žepča dođe u Travnik gdje je pogubljen 1821. godine.

Tintu na papiru platio životom
Osim na bosanskom, pisao je pjesme i na arapskom i turskom jeziku uz note iskrenosti i istine. Prema legendi, Dželaludin-paša je zovnuo Ilhamiju u Travnik da se odrekne svoje protestne poezije, što je on odbio i postao još jedan od mislilaca u nizu koji su životom platili tintu na papiru.

Ovo je pjesma radi koje je Ilhamija platio glavom:

Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dušmanin ustade;
šta se hoće, zaboga?!
Već takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade;
šta se hoće, zaboga?!
Ne gledaju u Ćitab
ne uzimaju hič dževab,
nit misle na hesab;
šta se hoće, zaboga?!
Ovo trpit-teška muka,
a jos više turska bruka,
munafika stoji huka;
šta se hoće, zaboga?!
Turčin nema amela,
krivda pravdu zamela,
pa se pravda umela;
šta se hoće, zaboga?!
Nasta čudna ulema,
jer ne čine amela,
od njih jadna proloma!
šta se hoće, zaboga?!
Ulemskoga sada hala,
zalud njima đekad fala,
vrat slomiše pored mala;
šta se hoće, zaboga?!
Nije kadar biti imam,
a kaže se potamam,
jordam čini ko šeh-islam;
šta se hoće, zaboga?!
Svi veziri pravo sude,
pa i paši dobro bude,
al murtati krivo gude;
teška muka, zaboga!
I kad paša ima ljudi,
ko je dobar vrlo hudi,
kad je više zlijeh ljudi;
niko ne zna do Boga!●
●Abdulvehab Ilhamija●

senzor.ba