ZUKORLIĆEV NAJBLIŽI SARADNIK O NJEGOVIM POSLJEDNJIM SATIMA: ISPRATIO SAM GA DO KABINETA, TO JE BIO POSLJEDNJI PUT DA SAM GA VIDIO
Nakon što je u subotu iznenada preminuo Muamer ef. Zukorlić, mediji u susjednoj Srbiji još uvijek opširno pišu o potpredsjedniku Narodne skupštine Srbije i lideru Stranke pravde i pomirenja, inače bivšem sandžačkom muftiji i kandidatu za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH.
Generalni sekretar stranke Edin Đerlek izjavio je za srbijanske medije da je bio je Zukorlićev blizak saradnik, ali i prijatelj, a sudbina je odredila da baš s njim provede posljednji dan života.
“Bio sam njegov asistent na fakultetu osim što sam generalni sekretar stranke. Bio sam njegov najbliži saradnik. I taj dan smo proveli zajedno kao i mnoge do tada. Kada je tek stigao na univerzitet tog dana, našalili smo se malo, bio je baš dobre energije. Održao je izvanredno predavanje. Nakon toga sam ga ispratio do kabineta. To je bio posljednji put da sam ga vidio, ubrzo potom sam čuo loše vijesti”, ispričao je Đerlek s knedlom u grlu.
Kako kaže, ne postoje riječi koje bi opisale na pravi način njegova osjećanja kada je čuo da ga više nema.
“Još uvijek to procesuiram u sebi. Teško mi je jer sam bio jako blizak sa njim. On je meni bio drugi otac. Izgubio sam roditelje, pa mi je on bio očinska figura u životu. Po svim parametrima bili smo jako bliski. Univerzalne vrijednosti koje je on gajio, pogotovo u smislu pomirenja, tolerancije, razumijevanja, to sam i ja nosio u srcu. Kada vam ode neka takva figura, teško je pomiriti se s tim. Koliko god bilo problema, uvijek je bio vedar, punim kapacitetom je radio sve čega bi se dotakao”, rekao je Đerlek.
Pamtiće ga, kaže, po borbi da učini makar i trunku dobra.
“U razgovorima s njim često sam znao da mu kažem: “Vidite, muftija, koliko se ova naša borba rijetko vidi”. On mi je tada govorio da Stvoritelj sve vidi, a da je naš cilj da pravimo iskorake, makar i milimetarske, ali u smjeru dobra za narod, zajednicu, za državu”, kazao je Đerlek za Alo, te dodao:
“Sve je bilo u svrhu toga da se podigne svijest ljudima da moramo biti okrenuti jedni prema drugima, da moramo naći načine da živimo kvalitetnije u ovoj zemlji uprkos problemima koji nas okružuju. Pamtiću ga po tome što je uvijek bio optimista, borac. Pamtiću ga po hrabrosti i nevjerovatnoj energiji”.
