Žena koja se naljutila na muža zbog “obične” dove
Žena koja se naljutila na muža zbog “obične” dove
Tačno kako stoji u naslovu, jedna se je žena puno naljutila na muža zbog dove koju je činio, i to ne za sebe, već za svog brata muslimana. Čovjek u tome svemu nije vidio nikakav problem, ali ženskom oku nije izmakao jedan ‘sitni’ detalj…
Žena: “Znala sam, znala sam! Hinjo jedan, jedno mi pričaš prije braka, a sad ovo…u pravu je mati moja bila, muško što zamuti, to ni sto rijeka ne sapra!”
Muž: “Ama, ženska glavo, šta ti bi!! Samo sam proučio dovu za Jasira, da mu Allah podari hajirli ženu, vidiš ga kakav je nesretan, prolaze mu godine, a on sam…”
Žena: “Nemoj se praviti naivnim, kao ne znaš da meleki aminaju na tvoju dovu i govore: ‘I tebi isto!’ Ko fol’, s jednom ćeš u Džennet, a ‘vamo doviš za još jednu…“
* * *
Spomenuti hadis glasi: “Nema ni jednog muslimana koji uputi dovu za svog brata muslimana, a da melek ne kaže: Amin, i tebi isto tako (ono što si molio za svog brata).” ( Biljezi Muslim )
_______________________________________________
Pomislio da je u Džennetu
Pricao nam je sejh Safet Kuduzovic na jednom islamskom druzenju u Svedskoj: “Dosao je na hadz jedan covjek iz jedne siromasne muslimanske zemlje. Zivio je u jako oskudnim uvjetima i nije imao mnogo toga na sto smo mi u Evropi naviknuti. Medjutim, ustedio je novac za hadz.
Prilikom tavafa oko Kabe, pozlilo mu je i pao je u nesvjest, te je odvezen u jednu od mekanskih bolnica. Kada se probudio lezao je u bolnickom krevetu, posteljina je bila cista i namirisana i posto nije bio naviknut na ove stvari pomislio je da je umro i da se sada nalazi u Dzennetu. Jos kada se podigao i ugledao malo podalje jednu grupu medicinskih sestara iz Tajlanda (u S. Arabiji ima mnostvo medicinskog osoblja iz raznoraznih zemalja) od srece je uzviknuo: “Hurije! Hurije! Dzennet!!!”
Kada su ge medicinske sestre ugledale ovakvog pomislile su da je covjek u soku i da nije dobro, pa su potrcale prema njemu. A ovaj musliman, jos uvijek vjerujuci da se radi o hurijama, povika: “POLAHKO, POLAHKO….JEDNA PO JEDNA!”
n-um
