Zašto izostaju teže riječi na račun Dodika ovih dana?

Visits: 304 Today: 2

Zašto izostaju teže riječi na račun Dodika ovih dana?
Zato što ih on, sada kada je ostao usamljen, priželjkuje.
Opozicija ovaj put ne želi da učestvuje u njegovoj avanturi, valjda znaju gdje bi ta avantura mogla odvesti.
Poslušnost mu otkazuju čak i njegovi kadrovi.
Ono što je najavio Milorad Dodik, a harmonika je manje bitna i time je najviše rekao sam o sebi, nije ništa do pokušaj državnog udara.
Sama najava dovoljna je prema našem zakonodavstvu da ga se sankcioniše – nažalost, pravosuđe je nakon mandata Dodikovog savjetnika na čelu VSTV-a okupirano, ali i tamo se dešavaju neki pozitivni pomaci, što povećava nervozu.
Ukoliko zaista krene tim putem kako je najavio, ozbiljne sankcije, kako krivične, tako i političke, bit će neizbježne!
Spominje izvorni Ustav, ali ne spominje član koji propisuje dodatne nadležnosti, o čemu ću posebno pisati.
Slažem se da ne treba podizati tenzije, ali ipak smatram kako ipak stalno treba upozoravati i ponavljati neke činjenice:
Entitet Rs nema kontinuitet teritorije, dijeli ga Brčko distrikt u kojem je angažman međunarodne zajednice i njihovih oružanih snaga jači nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini.
Također, tamo je gradonačelnik iz SDA, što govori u prilog sastavu stanovništva samog Brčko distrikta.
Odmah tu pored Brčko distrikta je i Posavski kanton, a u kojem Bošnjaci i Hrvati imaju odlične odnose, ali i Tuzlanski kanton koji je najmnogoljudniji kanton u FBIH.
Zapadni Rs – Prijedor – Banja Luka – Doboj, nešto je naseljeniji i privredno snažniji, ali činjenica je da se nalazi između Federacije i Republike Hrvatske u kojoj više nema “Republike Srpske Krajine” – kao što je bilo 1991. – 1995.
To je danas prostor NATO-a i Europske unije. Dakle, zapadni Rs je doslovno enklava.
Geopolitički, kada je velikosrpski ugao gledanja u pitanju, Istočni Rs je u nešto povoljnijem položaju radi Srbije u pozadini.
Međutim, na tom prostoru, od Trebinja do Bijeljine, ako izuzmemo Lukavicu koja je de facto Sarajevo, ne živi mnogo stanovništva, a svakim danom ih je sve manje i manje.
Putevi i komunikacije, kao i privreda ukupno, na katastrofalnom su nivou u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Dakle, entitet Rs je, kao i sam Dodik, ništa drugo do tigar od papira!
Tigar od papira koji je crna rupa u Europi kada su u pitanju ljudska prava, aparthejd, slavljenje ratnih zločinaca i negiranje genocida.
To treba da znaju i oni koji eventualno podržavaju Dodika, ali i oni koji vole ovu Državu!
Srebrenica, Prijedor, Foča, Višegrad i druga mjesta genocida i teških ratnih zločina, nikada neće biti ništa do Bosna i Hercegovina.
Kada to nije moglo tada, neće moći više nikada, a to garantuju svi ljudi koje vole ovu državu i koji sebi više nikada neće dozvoliti da ih se dočeka nespremnim.
To garantuju institucije države Bosne i Hercegovine, koje su danas, uprkos svemu, jače nego ikada, što je jedan od razloga Dodikove nervoze.
To garantuju presuđe međunarodnih stalnih i krivičnih sudova – nakon kojih svijet ne može biti nijem na bilo kakav pokušaj napada na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
To garantuju mezari i grobovi šehida i poginulih boraca – koji su krvlju svojom ojačali temelje Bosne i Hercegovine.
To garantuje naša dijaspora, koja, iako je otjerana iz svoje Domovine nije zaboravila na nju – a mnogi od njih su danas uspješni političari u državama zapadne Europe.
I u konačnici, zlu ne trebalo, to garantuje naša namjenska industrija koja je danas jača nego ikada, a uskoro će napraviti značajan iskorak koji će zasigurno dodatno promijeniti odnose snaga, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu, ali o tom po tom.
Uprkos svemu, želim da vjerujem da u entitetu Rs danas živi dovoljan broj ljudi koji su shvatili da su prevareni prvo od Miloševića i Karadžića – ratnog zločinca, a onda i od političkih elita koje su od tog lijepog dijela Bosne i Hercegovine napravili najsiromašniji i najrigidniji prostor u Europi.
Svakako, vjerujem, ali i znam, da u Bosni i Hercegovini, uprkos svom sistemskom širenju defetizma i uprkos specijalnom ratu koji traje 25 godina, živi dovoljan broj ljudi koji ni za koju cijenu neće dati niti jedan jedini pedalj Bosne i Hercegovine piše Haris Zahiragić