Vrlo česte greške kod klanjača (OBRATITE POZORNOST)

Prva greška: Neki klanjači svoje prste ne drže ispravenim u pravcu Kible prilikom sedžde.Ispravno: Sunnet je da klanjač prilikom sedžde svoje prste ispravi i usmjeri prema Kibli, svejedno na šakama ili stopalama (tj. i prsti šake i prsti na nogama, op. M).

Druga greška: Naslanjanje čela na šake prilikom sedžde.Ispravno: Klanjač treba svoje čelo direktno staviti na mjesto gdje čini sedždu, svejedno da li je to zemlja, tepih, sedžada isl.

Treća greška: Neki klanjači imaju zaseban komad materijala na kojem čine sedždu, poput maramice, određene mahrame i sl., bez da za to ima potrebe.Ispravno: Klanjač ne bi trebao da izdvaja i posjeduje komad tkanine na kojem će činiti sedždu. Osim kada za to postoji stvarna potreba, u tom slučaju nema smetnje, kao na primjer užarelost mjesta gdje se treba činiti sedžda i slično tome.

Četvrta greška: Pretjerivanje u razmaku između lakata i bokova što pričinjava neugodnost onome ko klanja pored nas, i ovo se dešava na kijamu i ruku’u, a posebno se ističe prilikom sedžde.Ispravno: Klanjač treba biti umjeren kada svoje laktove odvaja od bokova, kako ne bi izazvao poteškoće i neugodnosti onome ko klanja pored njega.

Peta greška: Neki klanjači kada čine sedždu oni svoje laktove prislanjaju na pod.Ispravno: Kada klanjač čini sedždu on treba podići svoje laktove tako da ne dodiruju pod, i time će izbjeći poistovjećivanje sa psom čija je to karakteristika (a što je Vjerovjesnik zabranio).

Izvor: El-Kaulul-mubin (59 str).
Prevod: Menhedž